Dočekali smo i pretposljednju „Autorsku buru“. Za razliku od prethodne „Bure“ s Vladimirom Arsenijevićem kad nas je u lučici na Kantridi pozdravila kiša, ovog smo puta na suhom i toplom iznimno ugodno proveli zabavnih i edukativnih sat vremena s Robertom Perišićem.

Udobno sam sam smjestila između Kušana i Collodia na dječjem odjelu novouređene knjižnice u Crikvenici i putovanje s ovim vrlo zanimljivim piscem je krenulo. Osim što je ova književna večer prosvijetlila moja znanja o povijesti Crikvenice koju je Perišić za svog boravka dobro istražio, saznala sam i jednu vrlo intrigantnu činjenicu: da su na našim prostorima u nekim pra vremenima obitavali špiljski lavovi te da se njihovi ostaci nalaze duboko u utrobi zemlje, u jami u Dramlju. To Perišićevo enciklopedijsko znanje dalo se naslutiti već i u ranijim susretima s njim, kao i na predstavljanju naših „Bura“ na Vrisku u ponedjeljak.

Ipak, Perišićevo književno predstavljanje jedva sam dočekala iz jednog posve drugog razloga. Već desetak dana izgaram i suzdržavam se da ne objelodanim ovu super priču i držim ekskluzivu samo za ovaj tekst iako znam da ću malo zagaziti u teritorij Perišićeve teme za kratku priču pod izlikom da pišem reportažu s književne večeri (sorry, Roberte).

Naime posve je logično i opravdano da smo se svi „narajcali“ pisati o – Caru Edgaru. I vi biste, vjerujte mi, jer saznati da u crikveničkoj knjižnici osim knjiških moljaca obitava i jedan mačak, oduševljavajuće je čak i ljubiteljice pasa što ja svakako jesam.

Car Edgar je mačak u knjigama. On se, dok je Željka vodila razgovor s Perišićem, kraljevski prešetavao među policama hrvatske književnosti, a onda je malo zalutao u publiku, provukao se između nogu stolica i posjetitelja te se udobno smjestio na stol ispred Željke i Perišića, baš nekako na Željkine bilješke blizu čaše s vodom (koju je odmah prisvojio). Ponašanje dostojno jedne vladarske mačke. Kad malo bolje promislim, nije ni čudo, bili smo u njegovom carstvu, iako mu Car nije imenu pridodano iz nekih aristokratskih pretenzija, već kao omaž najrasprostranjenijem prezimenu u Crikvenici. Edgar je pak stigao kao doprinos djevojaka iz dječjeg čitateljskog kluba.

Još za našeg prvog posjeta Crikvenici u susretu s direktoricom knjižnice saznali smo kako je Car Edgar doslovno odrastao u knjižnici te da tamo živi cijelo radno i neradno vrijeme knjižnice. Kako je osnivač Gradske knjižnice Crikvenica Grad Crikvenica, Car Edgar je dobio i svoju proračunsku stavku za veterinarske i ostale troškove. Mačak u proračunu! Od kada živi i vlada knjižnicom, broj najmlađih čitatelja je porastao a knjižnica je dobila brojne pohvale na račun inovativnih praksi u radu s publikom. Iako im je prvotna intencija bila spasiti mačka od opasnog svijeta ulice, postao je generator publike i na neki način zaštitni znak crikveničke knjižnice.

Nakon ovakve priče zaista ne čudi izbor našeg autora na rezidenciji da Car Edgar postane dio kratke priče koju će pisati inspiriran Crikvenicom. Kako je sam Perišić rekao: „Život mačka u knjižnici civilizacijsko je dostignuće. Vjerujem da će za 50 godina u cijelom svijetu biti mačaka u knjižnicama“.