Na uglu Kalvarije i Ulice Ivana Grohovca stoji zgrada sagrađena između 1914. i 1916. godine, tzv. Milosrdno dječje prihvatilište. Zgrada je građena prema projektu Luigija Lupisa s namjenom da mezanin zgrade bude sjedište te ustanove, a prizemlje i četiri kata se iznajmljuju.
Vrtić/Solidarnost/Bernardi
15. svibnja 1914. godine postavljen je kamen-temeljac za ovu zgradu koja je svečano otvorena 27. veljače 1916. godine. U sklopu prihvatilišta bila je mala dvorana za predstave s pozornicom, a na ulazu su bile uzidane ploče s imenima dobročinitelja i sponzora. Sve je to izbrisala adaptacija prostora za prodavaonicu Solidarnost, kako stariji sugrađani još uvijek i zovu ovu zgradu. Oni nešto mlađi zovu je Bernardi, prema novijoj trgovini u tom prostoru, a od trenutka kada je prije tridesetak godina dječji vrtić napustio tu zgradu, kao da je i prestala povijest te, za zaštitu djece, znamenite građevine.
Secesijska dizala
Izgrađena u historicističkom stilu podijeljena je u dvije cjeline sa zasebnim ulazima na adresama Ivana Grohovca 1 i 3. U njima su očuvana izvorno projektirana i izvedena dizala s drvenim ostakljenim kabinama ukrašena secesijskim motivima. Ta se dizala nalaze na Listi zaštićenih kulturnih dobara u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske i čine jedna od rijetkih sačuvanih dizala s početka 20. st. na teritoriju Hrvatske.
Projekt njihove restauracije, konzervacije i stavljanja u pogon započet je 2008., a završio je 2014. godine te su ona gotovo u potpunosti sačuvana u svom izvornom obliku, dok su zamijenjeni motor i upravljačka elektronika.
[foogallery id=”3650″]
Machina Vacuum
Utičnica za centralni usisivač
Osim dizala, zgrada čuva još jedan tehnički “dragulj”. U povijesnom vlasničkom listu zgrade, na prvoj stranici nalazi se detaljan opis zajedničkih prostorija. U prizemlju se navode: portirnica (nije stan za portira već prava recepcija, stan mu je smješten u potkrovlju), prostorija za centralnu peć (centralno grijanje za cijelu zgradu), prostor za spremanje ugljena, praonica (sačuvana je i peć i veliko betonsko korito), prostori vezani uz dizalo i naposljetku: “prostor za machinu Vacuum”. U stanovima se doista nalazi po jedna metalna utičnica. Trebala je još samo cijev dužine 30 ili 50 m koja bi se uključila, podigla bi se sklopka i moglo se mirno, bez buke (jer stroj radi nekoliko etaža niže) usisati cijeli stan. Potraga za sličnim primjerima navodi na zaključak da je stvar prilično rijetka. Nevjerojatan standard. A sama recepcija je telefonom bila spojena sa stanovima, i za svakog gosta se provjeravalo je li najavljen i može li otići “gore”.
RiHub
Ova zgrada je dugo godina imala veliku socijalnu ulogu u gradskom životu, a spletom okolnosti je izgubila svoju primarnu (vrtić) ali i sekundarnu (trgovina) funkciju. Već neko vrijeme zgrada se tek povremeno koristi za kratkotrajna događanja i smatramo da joj se mora vratiti značaj koji zaslužuje. Upravo to nas inspirira i daje snagu da joj damo novi život i novo značenje. Naime, u ovom prostoru od 1200 m2 u središtu grada postavit ćemo epicentar za Ri:2020 koji će odigrati nekoliko važnih uloga:
Građanska inovacija: Čak i uz veliku podršku iskazanu gradskoj upravi, neophodno je neprestano unaprjeđivati same modele uprave. Cilj ove inicijative je poticanje bolje suradnje između građana i gradske uprave. Želimo daljnje detoksificirati taj odnos.
U RiHubu održavat ćemo prezentacije (uživo ili videokonferencijom) o provedenim građanskim inicijativama diljem Europe i svijeta kako bismo pronašli one koje Riječane mogu nadahnuti da djeluju.
Kako bi nam to uspjelo, premjestit ćemo 10 predstavnika iz 10 odjela gradske uprave kojima će RiHub postati novo radno mjesto. Zadatak tima Skunkwork bit će testiranje već nastalih ideja i poticanje prijavljivanja novih. U suradnji s javnosti, pokrenut će konkretne projekte koji rješavaju konkretne probleme ili na drugi način unaprjeđuju živote građana.
Učinak takvog rada bit će niz strukturiranih naputaka za građansku inovaciju – od kojih su neki već uživo testirani u Rijeci – koji će biti otvorenog tipa i objavljeni na internetskim stranicama za javnost.
Uredništvo: Uspostavit ćemo potpuno funkcionalnu produkcijsku jedinicu koja će pokriti komunikacijske i informacijske imperative višestrukih i višejezičnih karakteristika stanovništva i medija.
Učionica: Gostujuća predavanja (dio građanske inovacije), prezentacije (dio Programa učenja), okrugli stolovi (kao samostalni događaji) ili PR akcije koje provodi agencija ili producenti određenih programa održavat će se u prostoru za prezentacije s 80 mjesta.
Zajednički rad: Pozvani ili vlastiti projekti građanske inicijative proći će kroz faze razmatranja i moguće provedbe u Rijeci. Područje zajedničkog rada zamišljeno je kao multiprojektni ured za takvu vrstu rada, kao i otvoreni prostor za međuzavisne projekte s razvojnim sektorom. Taj će prostor također služiti kao radno mjesto za gostujuće novinare.
Galerija: Prostor će nuditi mogućnost organiziranja manjih izložbi građanske inicijative ili projekata koji su na drugi način uvršteni u prostor zajedničkog rada.
Dnevni boravak: Dio RiHub-a okrenut posjetiteljima dnevni je prostor zamišljen kao stimulativna minijaturna agora za slučajne susrete koji će, nadamo se, biti dovoljno inspirativan da privuče redovne čitatelje novina, korisnike aparata za kavu ili jednostavno dobronamjerne posjetitelje koji bi baš rado ondje proveli neko vrijeme.
Sjedište agencije: Središnji ured Agencije Ri:2020 svoj će skroman radni prostor imati u RiHub-u.
Izvori teksta i fotografije: Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas; Radmila Matejčić; 2007. | Lokalpatrioti Rijeka
