Smoqua, riječki festival queer i feminističke kulture, po drugi se put održao u našem gradu, s podnaslovom Ponos i predrasude.

Prvog dana festivala, 17. svibnja, obilježen je Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije IDAHOT isticanjem zastave duginih boja na Gradskoj vijećnici Rijeke. Istoga dana na istome mjestu održana je panel diskusija ”Presjek stanja prava LGBT osoba i žena u Europi”. Sudionici panela bili su aktivistica Karolina Więckiewicz iz Poljske, aktivist Florin Buhuceanu iz Rumunjske i Cianán Russell u ime organizacije Transgender Europe, dok je razgovor moderirala Marina Škrabalo iz zaklade Solidarne.

Marina je objasnila da je osnovna svrha panela predstaviti dinamiku borbe za LGBT i ženska prava na kontinentu. Svojim sugovornicima postavila je pitanje kakav je osjećaj biti aktivist za ljudska prava u Europi na što su svo troje odgovorili – frustrirajuće.

Sjajno je, ali osjećam se pomalo frustrirano. Volim svoj aktivizam i to radim dosta dugo, ali me umara što moramo raspravljati i boriti se za ono što ne bismo uopće smjeli dovoditi u pitanje, a to su seksualna i reproduktivna prava – kazala je Karolina.

Njezin kolega iz Rumunjske, Florin, objašnjava da se bavljenje aktivizmom u njegovoj zemlji još uvijek promatra kao oblik radikalizma.

U Rumunjskoj nas još uvijek smatraju za državne neprijatelje, ideološka čudovišta, protivnike društva i crkve. S druge strane, osjećam se privilegirano zato što se mogu baviti ovim poslom, ovo je iznimno važan posao i ovakav angažman potreban je rumunjskom društvu – objasnio je Florin.

Cianán iz TGEU prepričao je šokantnu izjavu pape koji je kazao da su ” trans ljudi opasniji od nuklearnog oružja”.

Moram priznati da mi se sviđa opservacija, jesmo, opasni smo! Ne uklapamo se u zadane okvire i inzistiramo na različitosti i ravnopravnosti – rekao je Cianán.

Kao i Hrvatska, tako i Poljska i Rumunjska vode bitku protiv zabrane abortusa. Marina je Karolini postavila pitanje o trenutnoj situaciji u Poljskoj u kojoj zadnjih nekoliko godina svjedočimo velikim prosvjedima za zaštitu žena.

Možda je dojam da se ova situacija koju imamo zahuktala u zadnje dvije godine, ali to nije točno. Poljska ima ovaj problem 25 godina. Jednostavno, nijedna politička opcija u Poljskoj nije u svoj program uvrstila zaštitu ženskih prava, prava LGBT ljudi i općenito bavljenje ljudskim pravima što je osnova demokratskog društva. Sada imamo problem jer oni nikad ništa nisu poduzeli. Dakle, nije u pitanju borba za vraćanje već za ostvarivanje naših prava – objasnila je.

Rumunjska odnedavno prolazi ono što je Hrvatska prije pet godina – referendum o braku. Konzervativna udruga Koalicija za obitelj uz pomoć Pravoslavne crkve prikupila je tri milijuna potpisa za pokretanje referendumskog pitanja. Florin objašnjava da je brak u Rumunjskoj već definiran kao zajednica žene i muškarca pod pojmom ‘supružnici’ te da je samim tim ovaj referendum potpuno besmislen. No, stvarni cilj je potpuno zabraniti i ne ostaviti ni minimalnu mogućnost za istospolne zajednice. Pokretači referenduma negiraju da time zatiru prava homoseksulanih zajednica, što je, uostalom, identična mantra koju ponavljaju i konzervativne udruge u Hrvatskoj.

Moderatorica Marina Škrabalo za kraj je rekla da nije cilj da sa ove panel diskusije izađemo tužni i demoralizirani jer nismo potpuno usamljeni u borbi, ali činjenica je da Europa ne ide u dobrom smjeru, pogotovo zemlje nekadašnjeg Istočnog bloka.