Mreža Francuskih instituta diljem svijeta prošle je godine započela program Noći ideja, kako bi potaknula javne rasprave o novim trendovima promišljanja svijeta oko nas.

Prošlogodišnja tema Zajednički svijet okupila je 180.000 sudionika u 80 gradova u 52 države. Ovogodišnji slogan – Dajmo vlast mašti! – preuzet je iz legendarne 1968. kada je po pariškim zidovima sprejem ispisivan slogan „l’imagination au pouvoir!“.

Francuski institut u Hrvatskoj uključio je Rijeku 2020 – Europsku prijestolnicu kulture kao glavnog partnera u ovogodišnjoj Noći ideja. U okviru DeltaLaba – Laboratorija za urbanu reinvenciju programskog pravca Slatko i slano, 25. siječnja održan je jedini hrvatski program u sklopu ove globalne manifestacije. DeltaLab, otvoren za promišljanje urbanističkih i društvenih intervencija, ugostio je dva okruga stola na temu korištenja napuštenih prostora i provođenja koncepta gradova budućnosti.

Pozdravne govore održali su Guilliaume Collin, ravnatelj Francuskog instituta u Hrvatskoj te Bernard Koludrović, voditelj programa RiHub u okviru Europske prijestolnice kulture. Uvodničari su okupljenoj publici predstavili važnost Noći ideja i povezanost s programskim pravcem Slatko i slano, odnosno s ulogom DeltaLaba u osmišljavanju kulturnih, umjetničkih, društvenih i urbanističkih intervencija koje bi mogle stvoriti novu dinamiku na prostoru Rječine i Delte.

Prvi okrugli stol, kojim je moderirao Aleksandar Ilić Battista, dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, predstavio je dva projekta, zagrebački i pariški, kojima se napušteni gradski prostori koriste u nove svrhe. Projekt Ilica, kojega je predstavila Ivana Nikolić Popović, predsjednica Hrvatskog klastera konkurentnosti kreativnih i kulturnih industrija, mapira napuštene prostore uz zagrebačku Ilicu te ih povezuje sa potencijalnim korisnicima u sklopu petogodišnjeg projekta.

Simon Laisney, direktor zadruge Plateau Urban, predstavio je projekt koji okuplja preko 4.000.000 kvadratnih metara zapuštenih ili neiskorištenih prostora u regiji Ile-de-France te ih kroz oblik javnih natječaja nudi na korištenje umjetnicima, zadrugama, kulturnim i kreativnim radnicima te različitim formama socijalnog poduzetništva.

Zagrebački slučaj predstavlja pokušaj unošenja novog života u depopulirano središte grada, u prostore koji predstavljaju društveni, ekološki, zdravstveni i financijski rizik za neposrednu zajednicu. Projekt Ilica mapirao je 76 napuštenih prostora te pokušava uspostaviti zajednicu korisnika koja će uključivanjem raziličith dionika uspješno razviti inovativna i kreativna rješenja za korištenje prostora i gentrifikaciju Ilice.

Izazovi koje zagrebački slučaj ima – kontinuitet rada na aktiviranju zajednice, uspostava kriterija korištenja prostora te razvoj samoorganiziranja umjetničkih inicijativa – velikim su dijelom nadiđeni u primjeru Plateau Urban. Francuski primjer pokazuje uspješnu inicijativu kreativnog sektora koji je povezao raznorodne vlasnike napuštenih ili slabo korištenih prostora te ih uvjerio kako je isplativije po povlaštenoj i nekomercijalno cijeni najma ponuditi prostor umjetnicima i kreativnim profesionalcima.

Od srpnja 2013. godine taj primjer pokazuje kako tranzicijski i privremeni urbanizam treba biti trajna praksa jer omogućava uklanjanje tržišne vrijednosti lokacije, potiče gentrifikaciju i omogućava realizaciju društveno relevantnih projekata koje drugačije ne bi bilo moguće realizirati.

U oba slučaja ključnim se pokazuje inzistiranje na otvorenosti i pristupačnosti građanima kako bi se osjetili slobodni i pozvani doći, ponuditi svoja mišljenja, ideje, prijedloge i projekte, odnosno kako bi se stvorila organska zajednica korisnika i publike. Posredno se potiče jačanje osjećaja odgovornosti za prostor i programe, a to u konačnici dovodi to povećanja potencijala održivosti takvog sustava.

Na drugom okruglom stolu, koji je modrirao Marko-Luka Zubčić, suradnik programskog pravca Slatko i slano, govorili su arhitekti Luka Skansi i Dinko Peračić. Skansi je ukazao na važnost podizanja kulture urbanog života kod svih javnih djelatnika koji svojem djelokrugu trenutno devastiraju naše prostore. Smatra kako tranzitorni urbanizam, kao odgovor odozdo, potiče taktike otpornog korištenja javnih prostora.

Ipak, takav sustav je neodrživ jer se ne može očekivati kako će građani stalno rješavati „krizne situacije“ vlastitom inventivnošću. S druge je strane Dinko Peračić zagovarao model disperznog grada koji svojim planiranim urbanitetom razara društvenu stratifikaciju i kao takav predstavlja odgovor odozgo, u kojem urbanisti i arhitekti stvaraju slobodarske zone, prostore koji potiču interakciju, dvosmjernu komunikaciju i istraživanje. U oba slučaja vidljivo je oslanjanje na pola stoljeća staru De Certeauove ideju „šetača“ koji svojim taktikama razgrađuje hijerahizirano tkivo grada.

Brojna okupljena publika, potaknuta raspravama, ukazala je na niz problema u Rijeci i Hrvatskoj koji svoja rješenja mogu tražiti u predloženim modelima. U kontekstu Rijeke i mandata Europske prijestolnice kulture pokazuje se veliki interes za napuštene industrijske prostore, koji višedseteljetnim nemarom predstavljaju društveni, urbanistički i ekološki problem za ovaj grad.

Ograđeni planinama i morem ne možemo se širiti i riječki prostorni resursi utoliko su ograničeni. Izostanak planiranja stvorio je nužnost građanskog „hakiranja“ prostora i reinvencije njegove svrhe, ali kao dugoročna perspektiva nalaže se potreba spajanja urbanizma i društvenog dizajna kako bi se razvili modeli društvenog korištenja i organizacije sadržaja u napuštenim prostorima, a čemu će pridonijeti i DeltaLab Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture.