Furioze

Punčke, Ana Antonova, Chelsea Wolfe, Brutus

Punčke
— energični trojac

Punčke su energični trojac oformljen sada već davne 2007. godine u Vinkovcima. Osnovala ga je grupa srednjoškolki različitih glazbenih ukusa i preferencija, a danas ga čine Lucija Ivšić (gitara i vokal), Anja Tkalec (bas) i Goran Nježić (bubnjevi). Izdanjem novoga EP-ja Valovi 2018. godine Punčke su naznačile novi smjer u svojoj glazbenoj karijeri, a osim samim glazbenim stilom promjene se naznačene i kroz vizualni identitet za koji je zaslužna dizajnerica i umjetnica Ena Jurov, te kroz nove suradnje. Radi se ovdje prvenstveno o novome bubnjaru, Goranu Nježiću, inače i članu sjajnog riječko-sisačkog kolektiva BAKA Productions, koji je za Punčke najavio snimanje video spotova, odnosno trilogije u sklopu novoga EP-ja.

Punčke ćemo imati priliku poslušati i u Rijeci, i to već 15. lipnja u sklopu programa Delta otvoreno, na lokaciji bivše zgrade Ivexa (Delta 5). Ono što će publika tom prilikom imati prilike doživjeti jest zasigurno ogromna količina iskrene energije, žestokih tonova i uzavrele atmosfere.


Kako se ne žele ograničavati na samo jedan glazbeni pravac, Punčke danas u svojim pjesmama kombiniraju različite utjecaje i stvaraju drugačiji zvuk od onoga što su kreirale u samim počecima benda, a publika ih često opisuje kao indie-pop ili punk-rock bend s primjesama Televisiona, Joy Divisiona, Patti Smith i drugih. U odnosu na ostatak opusa Punčki, novi EP Valovi je, recimo, zadržao energičnu notu s dozom usmjerenog bijesa kakav ih prati još od debitantskog albuma iz 2013., Sunčano s povremenom naoblakom. No odmak u godinama glazbi i tekstovima ipak daje notu zrelosti.

Do sada su izbacile demo Robot Koji Hekla (2010.), dva EP-ja Mehanizmi Obrane (2012.) i Valovi (2018.), te dva studijska albuma – Sunčano s povremenom naoblakom (2013.) i Ništa nije kako se čini (2016.).
Iako je riječ o bendu koji žanrovski neće svima leći, činjenica jest da se pri svakom odsviranom tonu ni u kojem trenutku ne suzdržavaju. Prisustvovati koncertu Punčki znači prisustvovati koncertu benda koji se ne trudi ispuniti ničija očekivanja osim vlastitih i koji u svojoj glazbi ne pristaje na kompromise. Voljeli ih ili ne, nitko ne može zanemariti činjenicu da je to bend koji se trudi svoju energiju prenijeti na što iskreniji način.


 

Ana Antonova
—ugodna buka

Ana Antonova svestrana je DJ-ica koja je, s obzirom da dolazi iz obitelji glazbenika, od najranije dobi okružena notama, koncertima, glazbenicima, solistima iz cijele ex-Jugoslavije i svijeta. U glazbene vode ušla je svirajući klasičnu gitaru u glazbenoj školi, no unatoč klasičnom obrazovanju, sredinom 90-tih počela se zanimati za elektronsku glazbu. Riječkoj publici dobro je poznata po rasplesanim i uzavrelim svirkama u klubovima Život i Crkva, a sljedeći nastup na kojemu je možete očekivati jest u okviru programa Delta otvoreno, 15. lipnja 2018., u dvorištu nekadašnje zgrade Ivexa, kada će zasvirati i legendarne Punčke.

Raznolikost glazbenih utjecaja koji su oblikovali Anin glazbeni ukus osjeti se i danas – ne opterećuje se žanrovima, od nje možete očekivati mash-up žanrova od probranog deep housea, acida, synthpopa, tech-housea, pa sve do bangera koji vas vode prema vrhuncu večeri i definitivno ne ostavljaju ravnodušnima. Vrlo rado ulazi i u techno vode, gdje posebnu pažnju posvećuje selekciji traka, s nižim BPM-ovima, ali s puno groova i dubine.

Ako Anu pozovete na gostovanje, pomno će proučiti prostor u kojem nastupa, kao i line-up. Voli osjetiti klub pa makar to bilo i preko fotografija s prijašnjih partyja; duboko je koncentrirana na svaki nadolazeći nastup, iznimno respektirajući publiku kao i kolege s kojima će tu večer dijeliti pult.

Početkom 2016. godine Ana je postala su-organizatorica klupskih večeri pod nazivom fitness! koje sugeriraju mnoštvo groovea, plesa, zabave i prolivenog znoja na plesnom podiju.
Istu godinu završila je s nagradom Ambasador za koju je nominirana u kategoriji Dama hrvatske elektronike. Nedavno je, pak, prema Mixmagovoj selekciji već drugi put izabrana kao jedna od najuspješnijih regionalnih selektorica.

Ana je uzlaznu putanju nastavila i 2017. godine kada ju je portal Urban Bug pozvao da nastupa na njihovom stageu u sklopu EXIT festivala. U jesen 2017. osmislila je glazbeni program Caramel u riječkom Tunelu, večer rezerviranu za žanrove u kojima je do sada nismo imali prilike slušati. Radi se o žanrovima koji su je kao tinejdžericu uveli u svijet elektronske glazbe, od nu jazza, nu soula do jazz housea.

Na koncu, ono što sama Ana kaže o svojoj glazbi možemo sažeti u rečenici:

Tražim groove, bez obzira na žanr, neki catchy momenat, ne mora to nužno biti neka lako pamtljiva melodija. Naprotiv, mogu to biti neke varijacije ili 2-3 disonantna tona od kojih te možda na početku zaboli uho, ali kasnije shvatiš kako apsolutno imaju smisla i zašto se ja toga nisam sjetila i napisala baš takvu traku.

 


Chelsea Wolfe
—glazbenica koja kopa ispod nereda svijeta

Ovoga ljeta na Trsatskoj gradini zasvirat će svestrana američka glazbenica Chelsea Wolfe. U sklopu europske turneje, s Rijekom kao jednom od postaja, Chelsea Wolfe promovira svoj šesti službeni album Hiss Spun, koji je učvrstio njezin status jedne od najupečatljivijih ženskih underground glazbenica današnjice.

Chelsea Wolfe djeluje od 2010. godine kada je izdala prvi album The Grime and the Glow. Krajem prošle godine izdala je šesti album, Hiss Spun, pod diskografskom kućom Sargent House (koja surađuje s nekim od vrlo poznatih glazbenih imena poput bendova Wovenhand, Boris, Emma Ruth Rundle, Earth). Na albumu Hiss Spun C. Wolfe je surađivala s glazbenikom i producentom Kurt Ballouom, a izdan je u Salemu, Massachusetts.


Dok su prošli albumi vođeni intimom ogoljene folk glazbe (The Grime and the Glow, Unknown Rooms), ili lupajućim pulsom dodatne elektronike (Pain Is Beauty, Abyss), njezino najnovije izdanje izuzetno je zbog kombinacije glasnog basa, tutnjajućih bubnjeva i izdašne distorzije. To je album koji je nenamjerno preuzeo dio svoje aure iz hladne bijele zime Nove Engleske, iako je kostur materijala satkan od preokreta u Chelseainom osobnom životu, dugogodišnjeg prihvaćanja vlastite ranjivosti, ljutnje, poriva za samouništenjem i mračne obiteljske prošlosti.

Htjela sam napisati neku vrstu eskapističke glazbe; osloboditi pjesme koje su tek bile u tijelu, kaže Wolfe o albumu.

Kopanje ispod nereda svijeta kako bi pronašla pravu ljepotu možda je najkonzistentnija tema u ekspanzivnoj diskografiji Chelsea Wolfe. To je tema koju povezuju njezino konstantno istraživanje neobičnih tekstura i zlokobnih melodija, te raskošnost ukorijenjena u ružnoću i bol.

Konstantno smo bombardirani lošim vijestima, ljudi bivaju ubijeni zbog sramotnih razloga ili bez ikakvog razloga… Imaš osjećaj da je svijet mjesecima u suzama, a onda se sjetiš da je tako od samoga početka. To je nevjerojatno. Moram pisati o tome.

Osim dodavanja nisko-frekvencijskih zvukova uz bogate naslage fuzziranog basa, dugogodišnji suradnik C. Wolfe, Ben Chisholm, začinio je album uznemirujućim premazima zvukovnih kolaža s kojima su Chelsea i njezin bend bili okruženi, poput tutnjave gradilišta iz Praga, gdje su nastupali u sklopu turneje, urlika kojota u okolici Chelseaine seoske kuće u Kaliforniji i sl.

Album je ciklički, poput mene i mojih raspoloženja, kaže Wolfe za Hiss Spun. Ciklusi, opsesija, okretanje, centrifugalna sila – koje su pomiješane s intrinzičnim osjećajem kao centrom sebstva…

To je album koji Wolfe vidi kao neku vrstu egzorcizma, a koji je u svojoj srži katarzičan – uostalom kao i prethodni albumi. U sukobu sam sama sa sobom… Umorna od pokušaja nestajanja. Zbog toga je zapis postao vrlo osoban. Htjela sam se otvoriti više, ali i stvoriti svoju stvarnost.

 


 

Brutus
— energična eksplozija glazbenih žanrova

Samo ime  Brutus daje naslutiti da je riječ o žestokom bendu. Radi se, naime, o trojcu koji dolazi iz Leuvena u Belgiji te stvara ekspanzivan, stratosferski punk, zvuk specifičnog izraza koji odudara od ostalih bendova unutar žanra. Kao bend koji uživo ostavlja bez daha, Brutus je svakako savršen uvod u nastup američke glazbenice Chelsea Wolfe u Rijeci, koji nas na Trsatskoj gradini očekuje 1. kolovoza 2018.

Bend je u Vancouveru u Kanadi 2017. snimio svoj debitantski album Burst s glazbenim producentom Jessejem Ganderom. S obzirom na izazovnost i uzbudljivost, te jedinstveno iskustvo slušanja koje nam pruža ova suradnja, možemo bez ustručavanja nazvati Burst rock albumom 21. stoljeća.

Postmodernističkom konstrukcijom, dinamikom black metala, hardcore energijom, progresivnim i math-rock ukrasima, te čistim pop melodijama koje se mogu otkriti na debitantskom albumu Burst, Brutus uspijeva pogoditi u rascjep između Slayera i Savagesa, The Smithsa i Slowdivea, Dillinger Escape Plana i Deusa. I to sa samo tri člana koji stručno surađuju kako bi svoj zvuk učinili što monolitnijim i emotivnijim.

Primjerice, bubnjarica i pjevačica, Stefanie Mannaerts, pokazala se kao jedan od najzanimljivijih vokala koje možemo čuti u novije vrijeme. Vokal je to koji je sposoban prebaciti se iz melodijskih pasaža do kažnjavanja svojih glasnica deranjem u samo tren oka.

Ono što Brutusovu glazbu čini posebnom su upravo glasne i snolike gitare shoegazea pojačane do hardcore-punk brzine; sočna mješavina najboljega od brojnih žanrova i podžanrova. U trenutku kada čujete snažne riffove i gromoglasnu buku bubnjeva, mogli biste pomisliti da znate u kojem pravcu smjeraju. No upravo tada ritam se smiruje do drhtavog tremola. Brutusova glazba je, mogli bismo reći, posvuda a u istom trenutku je precizno fokusirana. Glazba je to koja odbija biti ukalupljena.