“Bolje vas našli”, platforma druženja i susreta programskog pravca 27 susjedstava, ove je subote 21. travnja posjetila Sretno selo Kuti.

Ekipa iz susjedstava Drenova te Turnić-Mlaka kao i voditelji i suradnici pravca 27 susjedstava uputili su se na 70 kilometara dugačak put kako bi vidjeli čuvenu Hrvatsku čitaonicu sela Kuti ”Sretna kućica”. I saznali što su to čampi.

Prošavši Skrad, zatim i Brod Moravice, morali smo potražiti pomoć GPS-a no na sreću naš kombi prepoznala je Diana, učiteljica iz Skrada, koja se pješke uputila na isto mjesto.

Dočekani zagrljajima, lijepim riječima i rakijom, prvo smo se upoznali s Gordanom Crnković koja brine o čitaonici, iako preko radnog tjedna živi u Zagrebu. Na predstavljanju susjedstva Kuti, osim predstavnika Općine, u goste su stigli i predstavnici susjedstva Gomirje. Okupljenim mještanima i gostima koji su prvi put u ovom dijelu Gorskog kotara, voditeljica Gordana kazala je nešto o povijesti čitaonice. Naime, „Sretna kućica“ osnovana je 1936. godine, u vrijeme velike ekonomske krize u Europi, kada je selo imalo 160 stanovnika.

Da bi selo zadržalo mlade i da ne bi ostalo pusto, neki su mještani zaključili da samo prenošenjem znanja mogu zadržati stanovnike. Čitaonica je za selo učinilo mnogo, organizirala su se razna predavanja na temu poljoprivrede, ljudi su trebali naučiti kao obrezati voćku, kako cijepiti bolesnu svinju ili kako poboljšati usjeve na polju, prepričava Gordana.

Čitaonica i danas, kao i prije 80 godina, opstaje zahvaljujući volonterima – mještanima. Fizičko mjesto nije imala oduvijek – selila se iz kuće u kuću. Tako je bilo do kasnih 70-ih godina kada je čitaonica dobila kućicu na kraju sela. Simbolično su je nazvali „Sretna kućica“, po istoimenoj slikovnici za djecu koja na zanimljiv i edukativan način pripovijeda o povijesti čitaonica.

„Sretna kućica“ broji gotovo deset tisuća naslova, što Kute čini selom s najviše knjiga po stanovniku – danas tu živi svega 40 stanovnika.

U selu stanuje sreća, iz kućice se sreća proširila pa se danas zovemo Sretno selo Kuti, radosno nam govori Gordana.

Poanta našeg susreta leži u revitalizaciji autohtonog goranskog proizvoda – čampi. Porijeklo riječi čampi ni samim Goranima nije poznato, ali oni dobro znaju što je to.

Čamp je platnena cipela, izrađena je za potrebe domaćinstva, napravljena od različitih materijala, dijelova odjeće koja se više nije nosila, najčešće od starih kaputa. Čampe se više ne proizvode, osim iz razonode, oni samo podsjećaju na vremena kada tvorničke cipele još nisu postojale. Gordana Crnković objasnila nam je složen proces proizvodnje jednog para.

Prvo moramo imati kalup, takozvano kopito. Zatim se uzme komad tvrdog platna koji se učvršćuje koncem, debljine do 1,5 centimetara. Za daljnju izradu potrebna je šablona, a od alata trebaju nam špag, igla, vosak i kliješta.

Svaka kuća je imala svoju tehniku, svaki je par bio unikat. Čampe su bile dovoljno čvrste i otporne, trajale bi cijelu zimu, kaže Gordana i dodaje da je za izradu jednog para potrebno minimum trideset sati što znači da je komercijalizacija čampa, barem prema staroj tehnici izrade, itekako zahtjevan posao.

Kasno poslijepodne u Kutima koristimo za druženje i razmjene iskustva s drugim susjedstvima, a pale su i zajedničke fotografije. Za zabavu su ovoga puta bili odgovorni najstariji: prvo je došla harmonika, pridružio se kontrabas a zatim i glas. Bogatiji za još jedno poznanstvo našeg kraja, vraćamo se u Rijeku.

Sljedeće druženje je u Memorijalnom centru Lipa pamti 28. travnja, a domaćini susreta su susjedstvo Matulji.