Nakon velikog otvorenja u riječkom MMSU-u u rujnu 2017. i gostovanja u češkom Ústí nad Labem House of Arts tijekom veljače, u četvrtak, 12. travnja, retrospektiva radova Tomislava Gotovca „Kuda idemo ne pitajte (Ne sprašujte, kam gremo)“ predstavljena je i slovenskoj publici, u Mestnoj galeriji Ljubljana, gdje ostaje otvorena do 10. lipnja.

Izložba nastala u produkciji riječkog Muzeja modrene i suvremene umjetnosti, čije su kustosice Ksenija Orelj i Nataša Šuković, „izvozni“ je riječki kulturni proizvod te je dio programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture i njegovog programskog pravca Doba moći koji se bavi interpretacijom totalitarnih sustava. O uspješnosti tog „izvoznog proizvoda“ govori činjenica da Gotovčev rad jednako direktno komunicira i jednako velik interes izaziva u ma kojoj sredini bio postavljen, što dodatno podvlači svevremenost Tomislava Gotovca, jednog od najznačajnijih suvremenih umjetnika ovih prostora.

Kroz radove koje je u velikom broju ustupio Institut Tomislav Gotovac iz Zagreba, retrospektiva donosi uvid u šezdeset godina dugu praksu svestranog umjetnika koji je pionirski djelovao u različitim medijima, od eksperimentalnog i strukturalnog filma do happeninga, akcija i performansa.

Od prvih fotografskih serija, filmova i kolaža (između 1960. i 1964.) do kasnih akcija i performansa iz 2009., izložba slijedi Gotovčevo poistovjećivanje s rubnim likovima, redom ekscentričnim personama koje potvrđuju umjetnikovo legitimiranje na marginama društvenog poretka.

Postav u Mestnoj galeriji Ljubljana nešto je drugačijeg formata nego onaj u Rijeci: izloženo je nekoliko novih radova među kojima i jedan nastao u Ljubljani 1981. godine, kazala je prilikom otvorenja jedna od kustosica Ksenija Orelj. Pitanja autonomije umjetnika, načini poigravanja predodređenim ulogama i mehanizmima zabrane, pretresanje odnosa između individualca i dominantne većine, odmjeravanje sa službenim pričama i masmedijskim prikazima, nižu se kroz osam soba Mestne galerije, od polazišne sobe nazvane Ja sam nevin!, sve do retrospektive u retrospektivi, PARANOIA VIEW ART.

Specifična arhitektura Mestne galerije pritom omogućuje kružnu putanju razgledavanja postava, izdvajajući kružnicu kao omiljenu formu Gotovčevih radova, ali i učestali princip njegove prakse nadograđivanja, nadovezivanja i recikliranja postojećih radova te inzistiranja na otvorenoj formi njihove interpretacije.

Uz antologijske radove, izložba obuhvaća raznovrsnu dokumentaciju umjetnikovih akcija, poput dokumenata sudskih procesa ili novinskih osvrta, kao načine proširenja umjetničkog čina u izvan-umjetničke sfere, ali i potvrde Gotovčevog proširenog shvaćanja filma koji se odvija i izvan granica filmske umjetnosti te režijski princip utvrđuje kao oblikotvorno načelo same stvarnosti.

Nastojeći približiti umjetnikovo filmsko osjećanje stvarnosti, izložba filmu prilazi kao Gotovčevom uzoru za stvaranje arta, ali i modelu režiranja vlastite biografije, pri čemu granice između zbilje i fikcije postaju nejasne.

Autorove režijske pristupe izložba prati u filmskim i ne-filmskim medijima – od kolaža i fotografija do akcija i performansa u intimnom, javnom i medijskom prostoru. Ističe Gotovčevu preokupaciju odnosima između filmske režije i režije stvarnosti, s polazištem u naoko jednostavnim pitanjima. Kako film oblikuje stvarnost? Tko je glavni, a tko sporedni redatelj?

Slijedeći Gotovčeve pristupe i upute za čitanje vlastitog arta – iz izjava, intervjua, naslova radova i filmova – retrospektiva je titlovana nazivima pojedinih radova, umjetnikovim geslima i intimnim uporištima.