Izložba 90e: Ožiljci nastaje iz potrebe za podsjećanjem i boljim razumijevanjem umjetnosti ranog razdoblja tranzicije europskih država postsocijalističkog nasljeđa.

Radovi na izložbi 90e: Ožiljci govore o ikonama tranzicije, sili novih moći, korupciji i kriminalu, ratovima i strahovima, položaju i ulozi žena u društvu, novim brzorastućim nacionalizmima, prisilnim migracijama i novostvorenoj mobilnosti, privatizaciji javnog prostora i društvenog kapitala, novonastalim kulturnim sustavima i promjenama položaja umjetnika, siromaštvu, nestanku socijalne sigurnosti, i još koječemu što je obilježilo devedesete i ostavilo ožiljke na društvenom i osobnom tkivu pojedinca. Bilo da govore kritički, cinički ili humorno, bilo da koriste konvencionalne ili nove medije, i bilo da nastupaju izravno ili neizravno, diskretno ili glasno, predstavljeni radovi pričaju o vremenu i kako smo ga kao društvo doživjeli i preživjeli, te o neizbrisivim tragovima koje je to vrijeme ostavilo.

Umjetnici u svojim radovima, iako u udaljenim sredinama od Balkana do Baltika ili od Srednje Europe od centralne Azije, prepoznali su simptome koji su iz naših raznolikih društava novih država petrificirani u ožiljke što ih kao sudionici, protagonisti ili nasljednici tog desetljeća prenosimo u novo doba, a sada i u novo normalno. Društvo se novonastalom situacijom možda ponovno osjeća ugroženim, ali ne i umjetnost, jer umjetnost uvijek teži da bude tu gdje je život (Slaven Tolj).