Tekst Roberte Dubac, dobitnice prve nagrade natjecanja Istra Nobilissima, vodi nas u neodređeni dio prirode, u mističnu šumu u kojoj se kriju neprijateljski raspoložena bića.

U središtu radnje ovoga djela je Vojnik koji bdije nad Civilom prisiljenom izgraditi novu zapreku. Dijalog koji se stvara između njih utječe na radnju: pokušaj upoznavanja dvoje ljudi, dvaju polariteta, onog racionalnog i prilagodljivog s onim intuitivnim i buntovnim; dijalog kao odraz vlastitog neprijatelja. Nešto živo i stvarno ili nešto izmaštano, ali toliko duboko ukorijenjeno da se materijalizira u skladu s unutarnjim traumama?

Polazeći od atmosfere svoje istarske zemlje, Dubac nadilazi jednostavne zaključke i u središte razmišljanja stavlja kritičko pitanje: je li u jednom pomućenom i umornom svijetu, prožetom neprekidnim strahom od nepoznatog, moguće ljudsko postojanje bez neprijatelja?