Izložba Nesigurnost u petlji slovenske umjetnice Sanele Jahić otvorit će se kao dio programskog pravca Dopolavoro u prostoru Delta Laba (Delta 5, Rijeka) u četvrtak, 5. studenog u 19 sati.

Dok se algoritmi sve više provlače kroz naš rad i integriraju s našim svakodnevnim životom, predviđanja govore da će zaposlenici u budućnosti nužno trebati posjedovati vještine kao što su kreativnost, fleksibilnost i inovativno razmišljanje. Te se vještine, koje se tradicionalno pripisuju između ostalog i umjetničkoj profesiji, smatraju najotpornijima ili najmanje podložnima automatizaciji. Mnogi smatraju da njihov rad zahtjeva kreativnost koja se ne može izraziti u formi izvršnog koda i koju stroj ne može oponašati. Danas se kreativnost obično doživljava kao nešto novo, različito i originalno, kao nešto što iznenađuje ljude. Ipak, mnogi zadaci koji bi za svoje rješavanje mogli zahtijevati uobičajeno ljudske kvalitete, poput intuicije, empatije i kreativnosti, već se prenose na automatizirane sustave koji su sve sposobniji i koji ih mogu izvesti, ali na nešto drugačiji način.

Postoji mnogo načina da se nešto prenese u ono što se u statistici naziva jedinicom promatranja. U svom novom radu, Sanela Jahić je pretvorila svoj umjetnički opus – svoja djela, istraživanja i interese nastale u proteklih 14 godina – u podatke. Kao podaci, značajke njezinih umjetničkih djela postaju tablice brojeva, u kojoj se svaka kreativna odluka pojavljuje u obliku niza znamenki. Umjetnica je potom donošenje svih odluka prebacila na predvidljivi algoritam. Stroj koristi skup podataka za prebiranje i prepoznavanje obrazaca u njenom umjetničkom radu kako bi predvidio sadržaj i estetiku njenog sljedećeg umjetničkog djela. Prva faza ovog višegodišnjeg projekta predstavljena je na izložbi The Labour of Making Labour Dissappear u Aksiominom projektnom prostoru u Ljubljani 2018. godine.

Prezentacija Sanele Jahić u Modernoj galeriji, Ljubljana, 15. siječanj 2020.

Takva je moć predviđanja ipak ograničena u svojoj prognozi budućeg ishoda; ona nam daje izbor, ali između već postojećih opcija. Iako taj izbor može biti nov i originalan, takvo predviđanje budućnosti informacijski je usidreno u prošlosti. Na svakom koraku sposobnost stvaranja novih izbora uvelike je ograničena izborima koji su se već dogodili ranije. Drugim riječima, koncipiranje umjetničkih djela iz istog konceptualnog “spremišta” zapravo nije zamišljanje nečeg novog, već tek uska promjena postojećih ulaznih podataka. Da bi se otrgla od algoritma stroja koji izbacuje kombinacije prethodno postojećih podataka i kako bi izbjegla stvaranje povratne petlje, umjetnica – u završnoj fazi ovog projekta – pruža stroju pogled kroz prozor svojih suvremenih istraživanja, u sadašnjost neorganiziranosti njezinih misli. Algoritam zatim određuje sutrašnje umjetničko djelo na temelju današnjih promatranja, dok mu u retrovizoru bljeska prošlost. Na temelju modela predviđanja stvorena je Pataka, djelo koje sluša ono što naši glasovi govore strojevima o nama samima.

Sanela Jahić (1980, Kranj) diplomirala je slikarstvo na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani 2008. godine. Magistrirala je na smjeru “Javna umjetnost i nove umjetničke strategije” 2010. godine na Sveučilištu Bauhaus u Weimaru. Jahić je intermedijalna umjetnica koja stvara vizualne i tehnološki podržane kinetičke objekte i instalacije. Njena umjetnička praksa često uključuje suradnju sa stručnjacima iz polja mehaničkog inženjerstva, automatizacije, razvoja softwarea i elektronike. Živi i radi u Škofjoj Loci. Svoje radove izlagala je na brojnim izložbama u Sloveniji i u inozemstvu.