Nikola Šubić Zrinjski

Novi riječki „Zrinjski“ tako se odvija u nekom postapokaliptičnom prostoru, koji je scenograf Stefano Katunar naznačio osušenim korijenjem koje postaje snažna simbolička slika naglašena oblikovanjem svjetla Elvisa Butkovića. U taj „futuristički“ prostor redateljica je smjestila laboratorij, koji asocijativno priziva politička „mućkanja“ i manipulacije, no to je i mjesto na kojem se u laboratorijskim uvjetima – u staklenim kovčežićima – poput najveće dragocjenosti čuva ono malo preostale zemlje. Tako Ruždjak Podolski vuče zanimljivu paralelu između nekadašnje borbe Hrvata protiv turskih nasilnika i zavojevača za slobodu i vlastitu zemlju, te današnjeg i budućeg vremena u kojem će se ratovi možda voditi za vodu i komadić nekontaminirane zemlje. Tako ovaj „Zrinjski“, neočekivano, dobiva i ekološko-etičku poruku. U posljednjem jurišu hrvatski heroji položit će svoje živote, no iz te žrtve nastaje svojevrsna katarza – u zadnjem prizoru iz osušenih korijena izbijaju zeleni listovi.

Kim Cuculić, Novi list

Naša prvakinja Kristina Kolar, prometnula se u najbolju Evu u Hrvatskoj, njezin moćan i kristalno čist sopran iskričavih visina, odzvanjao je kazalištem s tendencijom da natjera trnce na kožu svakom iskonskom ljubitelju opere. (…)Dueti Kristine i Roberta Kolara bili su rapsodija dva odlično stopljena glasa, kolosalne tehnike i pozicije.

Luka Nalis, Fiuman.hr