Od 12. lipnja do 10. srpnja 2020. Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci predstavlja TIJELA NA POZORNICI | PERFORMANS OD KUĆE U DOBA KARANTENE kustosa Andree Continija u suradnji s Teatro Linguaggicreativi, kao događanje u sklopu programa Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture.

Nakon dvije rasprodane večeri TIJELA NA POZORNICI u prostoru Teatra Linguaggicreativi u Milanu u prosincu 2019. i nakon uspjeha TIJELA NA POZORNICI virtualno dostupnih na www.corpisulpalco.com od svibnja 2020. (s precrtanom riječi pozornica zbog njene nedostupnosti), događanje s kustoskim potpisom Andree Contina sada odlazi korak dalje. Pristaje u Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, u grad koji u izazovnoj godini snažno obilježenoj pojavom pandemije nosi titulu Europske prijestolnice kulture. Zbog toga je ravnatelj muzeja Slaven Tolj odlučio predstaviti TIJELA NA POZORNICI  u formi izložbe videoradova, koji o ovom složenom povijesnom trenutku progovara jezikom umjetnosti.

Ideja za TIJELA NA POZORNICI  nastala je kao rezultat traženja načina prikladnog i za stvaranje i za uživanje umjetnosti, u okolnostima koje neizbježno vode paradigmatskim promjenama. Radovi kao da posjeduju unutarnji glas, poruke sinkrone razdoblju kućne izolacije, koje su pojedini umjetnici savršeno uklopili u vlastiti proces istraživanja. Umjetnicima u ovom slučaju izazov nije predstavljala pozornica – spletom okolnosti izvan funkcije – već su se trebali prilagoditi prostoru u kojemu su se zatekli, iznenađeni lockdownom kao i svi ostali.

Umjetnici su pozvani da izlože svoje iskustvo nametnutog zatvaranja, pristavši pritom na izazov drugačije interpretacije svoje performativne prakse, ali na način koji otvara nove mogućnosti i ubuduće. Zamoljeni su da razmisle o nekoj vrsti akcije, gotovo o performativnom aforizmu, koju bi izveli u vlastitom prostoru karentene, bilo da se radi o njihovom domu, vrtu, obližnjim poljima, krovu zgrade ili o bilo kojem drugom mjestu kojem su tijekom karantene mogli pristupiti. Bez ikakvih dodatnih ograničenja tehničke, tematske ili stilske prirode, akciju su mogli izvesti s onime što su imali na raspolaganju.

Danas, s ponovnim otvaranjem društva, performansi se vraćaju na mjesto umjetnosti u punom smislu te riječi, u muzej koji gotovo prkosnim činom otvara vrata neočekivanu projektu, čime on postaje još opipljiviji i u duhu našeg vremena. Time gotovo da proglašava potrebu muzeja da prigrli fenomenologiju događaja koji se odvijaju ovdje i sada.

Na taj se način zatvara krug koji na ovoj izložbi performanse stavlja u odnos proturječnosti i napetosti, dovodeći u pitanje način funkcioniranja umjetnosti; rasprava o inovativnim smjerovima i pristupima posljednjih je mjeseci dodatno zaživjela. Versatilnost kojom se TIJELA NA POZORNICI prilagođavaju raznim izložbenim formama – od kazališta preko interneta do muzeja – još nam jednom govori kako joj namjera nikako nije istisnuti stvaran prostor, već se na taj način želi dati mali, ali jasan doprinos obnovi produkcijsko-izložbenih paradigmi unutar svijeta umjetnosti. Iako je to pitanje u središtu rasprave posljednjih godina, u ovom trenutku postaje još aktualnije.