Riječka ribarnica
Nedaleko mola na kojemu su kroz povijest lokalni ribari iskrcavali ulov smjestila se današnja glavna gradska tržnica u Rijeci i u njenom sklopu riječka ribarnica, svečano otvorena 1915. godine.
Arhitekt trobrodne bazilikalne građevine s potkrovnom galerijom Riječanin je Carlo Pergoli, a venecijanski kipar Urbano Bottasso izveo je kamenu dekoraciju s motivima morske flore i faune koja joj daje secesijski pečat.
Prodaja ribe bila je organizirana na trima mjestima: glavnoj prizemnoj sali, galeriji kao dodatnom prostoru za prodaju u slučaju prekomjernog ulova te bočnim vanjskim trjemovima za prodaju ribe na otvorenom.
Uz ribarnicu, dva paviljona gradske tržnice činili su napredne urbanističke i komunalne sadržaje nastale kao rezultat smišljenog plana za što povoljnije opskrbljivanje građana, a istovremeno kao mjesto sastajališta koje u primorskom gradu igra ulogu foruma.
U vremenu sve snažnije globalizacije, gradske tržnice predstavljaju svojevrsne muzeje na otvorenom, muzeje identiteta, mjesta prezentacije lokalne tradicije. Životni stil se promijenio posljednjih desetljeća, ribarnica se sve teže uklapa u tu promjenu, zbog čega se i ona mijenja.
U riječkoj ribarnici za razdoblja dobrog ulova i dalje „vlada blagostanje“ u smislu dobre i raznolike ponude, kada se mogu pronaći različite vrste riba i kupci različite platežne moći.
Ona je ogledalo grada, ali i prenositelj lokalnog znanja i poduzetničkog duha, to je mjesto komunikacije, razmjene dojmova i osjećaja te miješanja kultura.
Izvori:
Glavočić, Daina et. al: Arhitektura secesije u Rijeci
Matejčić, Radmila: Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas
Musić, Ivo (ur.): Gradska tržnica Rijeka : 1881. – 1891.
Šarić Žic, Ivana i Kocković Zaborski, Tanja: Tržnica – trbuh grada
Faruk Šehić
Faruk Šehić rođen je 1970. u Bihaću. Do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini studirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Bio je pripadnik Armije BiH, jedanput teško ranjen.
Objavio je sljedeće knjige: „Pjesme u nastajanju“ (2000.), „Hit depo“ (2003.), „Pod pritiskom“ (2004.), „Transsarajevo“ (2006.), „Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina“ (2007.), „Knjiga o Uni“ (2011.), „Moje rijeke“ (2014.) i „Priče sa satnim mehanizmom“ (2018.). Književni kritičari ga često nazivaju glasom „pregažene generacije“ pisaca rođenih sedamdesetih u Jugoslaviji, koje su ratovi i raspad zajedničke države biografski i tematski obilježili.
Za roman „Knjiga o Uni“ dobio je nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen na govornom području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore u 2011. godini te nagradu Europske unije za književnost – „EUPL 2013.“. Preveden je na deset svjetskih jezika.
Radi kao novinar i kolumnist u uglednom sarajevskom magazinu BH Dani. Živi u Sarajevu i Poznańu.
Program je realiziran uz potporu rezidencije „Kamov“.
