„Autorske bure“, književna događanja u sklopu programskog pravca Lungomare Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture, 19. i 20. travnja „zapuhat“ će na Cresko-lošinjskom arhipelagu.

Na književnim će večerima svoj rad predstaviti četvero autora koji na Cresu, Lošinju i Susku borave na rezidencijama kako bi, inspirirani mjestom svog boravka, napisali kratku priču koja će u rujnu, zajedno s pričama drugih književnika Hrvatske i regije ugošćenih na EPK-ovim književnim rezidencijama, biti objavljenja u zbirci kratkih priča.

Prva književna večer, 19. travnja od 20 sati, u popularnom creskom baru „Plavica“, ugostit će Olju Savičević Ivančević koja boravi na rezidenciji na sjeveru Cresa, u Filozićima, i Damira Karakaša koji je na rezidenciji u gradu Cresu.

Dan kasnije, 20. travnja, lokalnoj će se publici predstaviti Tea Tulić koja se na rezidenciji nalazi u Malom Lošinju i Bekim Sejranović koji boravi na Susku. Ovo će se druženje održati u Muzeju Apoksiomena u Malom Lošinju, s početkom u 19 sati.

Olja Savičević Ivančević, pjesnikinja, prozna i dramska spisateljica, višestruko je nagrađivana autorica čije su knjige prevedene i objavljene u desetak europskih zemalja te u SAD-u. Za rukopis „Nasmijati psa“ nagrađena je „Prozakom“, dobitnica je prve nagrade „Ranko Marinković“ Večernjeg lista za kratku priču te nagrade „Kiklop“ za najbolju zbirku poezije „Kućna pravila“. Roman „Adio kauboju“ nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost „Jure Kaštelan“ dok je roman „Pjevač u noći“ dobio nagradu „Libar za vajk“ Pulskog sajma knjige. Prema nekoliko Oljinih priča napisani su scenariji i snimljeni kratki igrani filmovi a prema nagrađivanim dramskim tekstovima postavljeno je nekoliko predstava, za djecu i odrasle.

Damir Karakaš studirao je agronomiju, pravo i novinarstvo, te francuski jezik na Novoj Sorboni u Parizu. Nekoliko je godina proveo u Večernjem listu kao novinar crne kronike, ali i u Bordeauxu te u Parizu gdje se uzdržavao sviranjem harmonike, izvodio performanse i izlagao konceptualne radove.

Dosad je objavio knjigu putopisa „Bosanci su dobri ljudi“, romane „Kombetari“, „Kako sam ušao u Europu“, „Sjajno mjesto za nesreću“, „Blue Moon“ i „Sjećanje šume“ te zbirke priča „Eskimi“, „Pukovnik Beethoven“ i „Kino Lika“ po kojoj je redatelj Dalibor Matanić snimio istoimeni, višestruko nagrađivani film.

Njegovu je dramu „Skoro nikad ne zaključavamo“ u sklopu predstave „Zagrebački pentagram“ na scenu ZKM-a postavio redatelj Paolo Magelli, roman „Sjajno mjesto za nesreću“ Dalibor Matanić postavio je na scenu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci dok je dramu „Snajper“ na scenu ZKM-a postavila je redateljica Franka Perković a redatelj Ivica Buljan u Abidjanu (Obala Bjelokosti).

Tea Tulić riječka je autorica koja je prozu objavljivala u raznim domaćim i inozemnim književnim časopisima, uključujući i McSweeney’s iz San Francisca. Godine 2011. osvojila nagradu „Prozak“ za najbolji rukopis autora do 35 godina – proznu knjigu “Kosa posvuda” koju je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske nagradilo kao jedno od najboljih romanesknih ostvarenja te godine. Knjiga je objavljena i u Srbiji, Italiji, Makedoniji i Velikoj Britaniji a njen se engleski prijevod našao u širem izboru za „European Bank for Reconstruction and Development literature prize“ 2018. godine. Članica je žirija međunarodnog književnog natječaja Lapis Histriae a članica je i neformalne riječke književne skupine RiLit. Godine 2014. u suradnji s Enverom Krivcem i glazbenim kolektivom Japanski Premijeri objavila je spoken word album “Albumče” a 2017. i knjigu poetske proze “Maksimum jata”.

Bekim Sejranović bosanskohercegovački je i hrvatski pisac koji od 1993. živi u Oslu u Norveškoj gdje je na povijesno-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavensku književnost. S norveškog je preveo dijela Ingvara Ambjørnsena i Frodea Gryttena a priredio je i preveo i antologiju norveške kratke priče „Veliki pusti krajolik“. Autor je studije „Modernizam u romanu Isušena kaljuža Janka Polića Kamova“, knjige kratkih priča „Fasung“ kao i romana „Ljepši kraj“ te „Nigdje, niotkuda“ za koji je 2009. godine dobio Nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen na područje Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. S japanskim režiserom Mokuom Teraokim 2011. godine kao scenarist je snimio dokumentarni film „Od Tokija do Morave“.

 

„Autorske bure“ na Cresu i Lošinju podržali su Cresanka d.d., Muzej Apoksiomena, Grad Cres, Grad Mali Lošinj i Plavica bar.