Već osam godina za redom udruge studenata povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci „ARTeFACT“ uspješno izvodi program Dan povijesti umjetnosti koji je ove godine održan 16. ožujka, na temu gradske baštine.
Za razliku od prošle godine, kada je tema bila vezana uz suvremenu tehnologiju i nove medije u umjetnosti, ovogodišnja tema „Grad i njegova baština“ simbolično je vezana za 2018. kao Europsku godinu kulturne baštine.
Tribina pod nazivom „Benčić – od tvorničkog kompleksa do kulturnog kvarta“ održana je kao završna točka dana, u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, nakon predavanja profesora i studenata te radionica koje su se odražavale u popodnevnim satima. Ona je kao sinteza trebala predstaviti konkretan primjer čuvanja kulturne baštine, što je zapravo bio i cilj ovogodišnjeg Dana povijesti umjetnosti.
„Kompleks Benčić“ označava početak industrijalizacije u Rijeci, a kao kulturno dobro od iznimnog je značaja za grad Rijeku, simbol je njegovog bogatog identiteta i povijesti.
Dr. sc. Marijan Bradanović, izvanredni profesor i predstojnik Katedre za istraživanje i zaštitu kulturne baštine te ovogodišnji mentor studentima Udruge, otvorio je tribinu kratkim izlaganjem kojim je upoznao s poviješću Palače šećerane odnosno čitavog kompleksa i njezina funkcionalna razvitka. Sažetim i jasnim pregledom izneseni su ključni problemi funkcije samog prostora i pitanja njegove prenamjene.
Potom je uslijedilo predavanje Nikoline Radić Štivić, voditeljice direkcije za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara Odjela za kulturu Grada Rijeke, koja je govorila o financijskim aspektima samog projekta te izvorima i poticajima Europske unije kao komponente koja je u konačnici omogućila samu revitalizaciju.
Govoreći o planiranim namjenama pojedinačnih dijelova kompleksa, Ivan Šarar, pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeke, spomenuo je tzv. „Dječju kuću“, jedinstvenu cjelinu koja je istovremeno i fizički prostor i čvorište za suradnju kojim upravljaju ključne kulturne gradske institucije (Gradska knjižnica, Gradsko kazalište lutaka i Art-kino), razvijajući pritom programe uz potporu lokalnih organizacija za djecu i mlade. Model „Dječje kuće“ trebao bi biti poticaj istraživanju, čitanju, neformalnom obrazovanju, ali i aktivnom sudjelovanju djece te bi služio kao žarišna točka znanja i inspiracije za čitavo stanovništvo a posebno djecu.
Kao predstavnik Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Slaven Tolj stavio je fokus na prostor samog Muzeja te spomenuo zašto je upravo kompleks Benčić poslužio kao najbolje mjesto za takvu funkciju. Dotaknuo se i teme poplave, zbog koje su mnogi smatrali kako prostor nije prikladan za ustanovu samog muzeja, te je podsjetio da je Rijeka grad „koji teče“ i da je upravo voda ta koja obilježava grad pa je i Muzej ukomponiran u kontekst i okoliš.
Na kraju se obratila i Sabrina Žigo, kustosica Muzeja Grada Rijeke koja je govorila o preseljenju zgrade Muzeja u upravno središte Šećerane, odnosno palaču koja svojom monumentalnošću i kao neizostavan simbol integracije riječke industrije i povijesti zaista zaslužuje biti dom u kojem će biti predstavljena iznimno bogata riječka prošlost.
Nakon izlaganja, posjetitelji su mogli postaviti pitanje i aktivno potaknuti raspravu koja je brzo zaživjela te su se mogla čuti vrlo aktualna pitanja. U konačnici bi se moglo zaključiti kako su Riječani zaista zainteresirani za budućnost svoga grada te kako su svjesni da su upravo oni ti koji će svjedočiti otvaranju kompleksa Rikard Benčić u novoj funkciji te da će grad Rijeka zaista opravdati titulu Europske prijestolnice kulture 2020. godine.
Dan povijesti umjetnosti održan je u organizaciji Kluba studenata povijesti umjetnosti ARTeFACT uz stručnu podršku Odsjeka za povijest umjetnosti FFRI, Centra za ikonografske studije FFRI, Društva povjesničara umjetnosti Rijeke, Konzervatorskog odjela u Rijeci i Rijeke 2020-EPK te uz financijsku podršku Studentskog kulturnog centra i Grada Rijeke.
Fotografije: Nikki Vancaš
