U četvrtak 17. rujna 2020.g u 19.30 sati na riječkom lukobranu (Molo Longo, na proširenju nakon zgrade Dezinsekcije), u sklopu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, održat će se otvorenje prostorne intervencije Svjetlane Despot.
Priznata produkt dizajnerica i dizajnerica interijera Svjetlana Despot ovog je puta svome gradu darovala interaktivnu prostoru intervenciju s ciljem da na važno mjesto susreta ponovno uvede svoje Riječane. Intervencija poziva prolaznike na introspekciju, ali i zajedničku igru te je od sredine ljeta, otkad je postavljena, Riječanima i gostima postala omiljeno mjesto za druženje i fotografiranje.
Tako se sada na lukobranu svi šetači mogu na tren Osamiti, ili Ispovjediti prijatelju, popeti se na postolje Slobode ili pak dobiti Zagrljaj.
Na otvorenju intervencije, publici će se obratiti gradonačelnik Grada Rijeke Vojko Obersnel, direktorica RIJEKE 2020 Irena Kregar Šegota, članica Programskog vijeća poslovnog kluba PartneRI Dunja Siuc Valković i povjesničarka umjetnosti Ora Mušćet, dok će sama autorica Svjetlana Despot, po otvorenju, neformalno komunicirati s okupljenima i predstavljati prostornu intervenciju.
Nakon otvorenja nastavlja se druženje okupljenih, uz glazbu.
Rad Svetlane Despot nastao je u siječnju 2020. godine kao otisak osobnog unutarnjeg stanja umjetnice, a dogodilo se da je njeno razmišljanje, zbog situacije s pandemijom COVIDA-19, aktualnije sada nego tada. Naime, umjetnica kao da je predvidjela osjećaj izolacije, u kojem su se uskoro svi našli:
– Imala sam potrebu materijalizirati kolektivno stanje svijesti i tako su nastali interaktivni objekti, popraćeni izrekama poznatih autora. Cilj mi je bio potaknuti šetače na lukobranu na razmišljanje o intimnim temama Samoće, Ispovijesti, Slobode i Zagrljaja, ističe pri opisu instalacije Svjetlana Despot.
– U situacijama kad se osjećamo sami i izdvojeni od ostalih ljudi, čitav nam svijet izgleda tužno i besmisleno. Kada čovjek ne osjeća zajedništvo, tišti ga osjećaj izdvojenosti. To nije osjećaj koji samo ponekad obuzima nekog pojedinca, to je osjećaj koji je zajednički svim pripadnicima ljudske vrste kao društvenim bićima. Potrebno je samo malo zagrepsti po površini da bismo ga osjetili.
Zbog toga većina ljudi izbjegava izdvojenost i Samoću i učinit će sve da izbjegne unutarnji osjećaj usamljenosti popunjavajući tu prazninu brojnim aktivnostima i ciljevima. Trčeći za tim ciljevima nerijetko završavamo na potrebi za Ispoviješću . A da li je na najosnovnijem nivou naša volja Slobodna ili je vezana strogim lancima determinizma? I na kraju ono što svakom ljudskom biću treba je samo Zagrljaj, tumači Despot svoju prostornu intervenciju.
Uz autoricu intervencije Svjetlanu Despot, za realizaciju je zaslužna i suradnica Martina Babić.
Izvedbu su omogućili: Poslovni klub PartneRi, Data Decor d.o.o., RIJEKA 2020 i Lučka uprava Rijeka.
Najavljeno događanje organizirano je uz poštivanje svih preporuka HZJZ-a za sprječavanje zaraze virusom COVID-19. Radi zaštite općeg zdravlja, svi se sudionici i posjetitelji pozivaju na poštivanje preporuka: pojačanu osobnu higijenu, fizičku udaljenost te nošenje zaštitnih maski.
O prostornoj intervenciji i autorici Svjetlani Despot, tekst Ore Mušćet:
Svjetlana Despot uvijek je u potrazi za novim načinom izričaja kroz koji će pružiti posjetitelju ili korisniku njezinih proizvoda osjećaj sigurnosti i ukazati mu na nove dimenzije već poznatih materijala i predmeta. Iza takvog naizgled jednostavnog rješenja uvijek stoji veliki trud i istraživanje, bilo da je riječ o novoj kolekciji pletenih naslonjača (primjerice Hula Hula stolice, 2010., taburei Koverta, 2012.) ili o inovativnoj intervenciji u zapušteni i neiskorišteni prostor (idejni projekt za zgradu Exportdrva, 2018.). Iako je možda najbolje poznajemo u kontekstu visoko kvalitetnih produkata koji nastaju kombinacijom korištenja najnovijih tehnologija proizvodnje i zaboravljenih zanata, njezini se dizajnerski koncepti definitivno ne zadržavaju na oblikovanju funkcionalnih i lijepih pojedinačnih predmeta. Dizajnirani predmeti čine kolekcije oblikovane s ciljem stvaranja neke nove priče i atmosfere koja obuhvaća prostor i sve koje u njemu borave. Njezini su prostori zamišljeni kao kazališne scene u kojima se stapaju različite boje i teksture, s ciljem da nas privuku i pruže nam sigurno utočište i mjesto za bijeg od rutine. Slično kao što se mekana vuna i čvrsti i fleksibilni filc isprepliću na njezinim Kovertama, tako se u prostoru izmjenjuju fleksibilni paravani u boji s crno obojenim zidovima i čvrstim strukturama. Na ovim su odnosima čvrstog i mekanog, kako ih autorica sama definira, temeljene i prostorne intervencije na riječkom lukobranu koje nastaju kao odraz autoričina unutarnjeg stanja. Budući da je ideja nastala još u siječnju ove godine, čini se kao da je upravo ovim radom Svjetlana Despot gotovo pa i predvidjela osjećaje osamljenosti koji su u prethodnim mjesecima preplavili svijet. Prizori odjednom ispražnjenih gradova odražavali su sliku stanja kolektivne svijesti. Iza prostornih intervencija stoji upravo njezina ideja o stvaranju instalacija u prostoru koje će ljude ponovno približiti jedne drugima, ali i vratiti ih natrag gradu. Prema tome ni sam odabir lokacije za njihovo postavljanje nije slučajan. Osim što čini važan dio povijesti i pomorske tradicije grada, riječki je molo longo šetnica, odnosno mjesto susreta i druženja. Upravo na tome mjestu četiri Svjetlanine interaktivne prostorne instalacije s natpisima Samoća, Ispovijest, Sloboda i Zagrljaj privlače prolaznike ispisanim tekstovima i iscrtanim obrisima pozivaju na sudjelovanje i zajedničku igru. Intervencija ustvari predstavlja kratku priču – ciklus uzroka i posljedica koji se zaključuje temeljnim idejama pripadnosti i zajedništva. Autorica priču započinje samoćom koja se preko oslobađanja od svega nepotrebnog razrješava u zagrljaju. Samoća je predstavljena likom izdvojenim iz okoline, zaklonjenog pogleda. Prolaznik mora kročiti na njegovo mjesto i izdvojiti se od društva čitanjem teksta u istaknutoj pregradi koja mu skriva lice. Ispovijest je jednostavno inscenirana ispovjedaonicom, gdje jedan od prolaznika ispovijeda, a drugi odrješuje grijehe. Prolaznik dalje stupa na povišenu platformu na kojoj, poput osvajača olimpijske medalje, slavi svoju slobodu. Na kraju priče ponovno ulazi u prostor instalacije koja ga ovoga puta prihvaća i grli. Autorica je u vrijeme „socijalnih distanci“ povezala prolaznike velikim zagrljajem. Svjetlana Despot na jednostavan je način uspješno preobrazila urbani prostor i pretvorila ga u mjesto za igru. Velikim je dijelom to još jedan odraz njezine dizajnerske prakse u kojoj nastoji zadržati znatiželju i probuditi „dijete u sebi“ ali i potaknuti svoju publiku na introspekciju i pozvati na empatiju – sve kroz igru.
Ora Mušćet
