Izložba o kritici rada iz perspektive samostalnih radnika iz područja tzv. kreativnih industrija. Imaju li oni mogućnost odbijanja rada?

Multimedijalna izložba talijanskog umjetnika i dizajnera Silvija Lorussa i njemačkog umjetnika Sebastiana Schmiega bavi se kritikom rada, naglašavajući njegova ograničenja s obzirom na plaću koju zauzvrat pruža, sve veću nestašicu poslova, kao i osjećaje tuposti i užasa koje često izaziva.

Izložba polazi od knjige Davida Fraynea The Refusal of Work: The Theory and Practice of Resistance to Work (2015.) koja sadrži pregled teorijskih perspektiva koje kritiziraju rad, ali i intervjue s plaćenim radnicima koji zbog nezadovoljstva svojim rutinskim i često besmislenim i ponavljajućim poslovima pronalaze praktične načine odupiranja kolonizatorskoj moći rada. No Lorussov projekt ide korak dalje i pita se što je sa svim onim radnicima koji nemaju prilike iskusiti rutinu, primjerice s dizajnerima i piscima koji nemaju šefa, ured ili stalna primanja. Koje strategije oni mogu razviti u svrhu kritičkog obračuna s radom?

Izložba stoga u prvi plan stavlja mogućnosti odbijanja rada iz perspektive samostalnih radnika iz područja tzv. kreativnih industrija, bili to freelanceri, podzaposleni, honorarni radnici ili oni koji su upravo s fakulteta ušli na tržište rada. Predstavljeni radovi napravljeni su u suradnji s grupom takvih radnika koji su se u njihovoj izradi koristili svojim posebnim vještinama (dizajn, pisanje, snimanje i montaža itd.) i izrazili svoje stavove o radu. Krajnji je cilj projekta stvoriti materijalnu etnografiju o odbijanju rada „ne-radničke ne-klase“, kako ju je nazvao filozof André Gorz.