Ivo je slikar. Iz Rijeke. Upoznaj ga. Točka.

Ivo, crni, Ivo, što te u slikare nagoni krivo? Loše rime na stranu, kada si i kako shvatio – hej, pa ja sam dobar u slikanju? Šaranje klupe i knjiga?

Mislim da je to bio siguran smjer u kojemu ću završiti već kada sam crtao i slikao radove iz likovnog, ne samo onima iz razreda. Iz gušta. O krivotvorenju roditeljskih ispričnica neću ni počet’. U likovnim školama se klupe rezbare, a od knjiga radi kirigami.

Kako se zove tehnika kojom radiš? Otkrij nam ukratko tajne zanata…

Tehnika je jedina konstanta u mojem radu. Akril-kolaž (so far). Tajne? Hm…da… Napad inspiracije nije samo izrazito ugodan osjećaj jer često najprije uzrokuje trčanje u zahod od uzbuđenja.

Omiljeni motivi ili omiljena slika?

Motivi su barem kod mene vrlo jasni. Prvi ciklus je bio vezan uz sobe. U drugom su došli ljudi koji su u trećem, aktualnom, ostali najvažniji i jedini motiv. Ljudska priroda je najzanimljivija priroda i neiscrpan izvor ideja.

Koja slikarska ekipa i imena su ti uzori? Kakvu glazbu i filmove voliš?

Nemam određenog uzora, iako su svi veliki umjetnici ostavili neki trag u meni. Najdraži uzori su mi moji kolege “likovnjaci”, imao sam sreću i okružio se onima koji su s obje noge na zemlji, a svi su redom nadareni. I tehnički i idejno. Oni znaju koji su. Glazba i film su moja druga ljubav. Volim elektronsku glazbu. Sintetička pop muzika iz 80-ih i 90-ih utjecala je na mene kao i film koji nikad ne isključujem kao želju da jednom radim na njemu. Za razliku od glazbene škole i sviranja klavira, što s razlogom nije potrajalo.

Gledaš li ga još i što misliš o VHS-u?

VHS video je jedina stvar koju znam popraviti zatvorenih očiju jer sam dijete beta sistema. Imao sam sreće šta je pokojni tata bio distributer knjiga, a mama filmova, i to je razlog da danas imam prenabujalu maštu i ideja više nego urođenog talenta.

Od kojeg profesionalnog posla si se totalno preznojio – od rada na bibliobusu ili pri obnovi pankerskoga grafita?

Preznojit ću se od sljedećeg posla koji radim. Mural na Bazenu Kantrida.

Tipkao fejs poruke: Kristian Benić

*Razgovor je objavljen u tiskanom Brickzineu broj zima 2018/proljeće 2019.