Group 42 CopyGroup 35Group 42Group 42 Copy 3Group 34Group 42 Copy 2
Ljeto u prijestolnici, Vijesti

Vrhunska izvedba Mahlerove Druge simfonije “Uskrsnuće” oduševila riječku publiku

Glazbeni spektakl svjetskih razmjera! Tako bi se mogao opisati vrhunski glazbeni događaj održan u srijedu, 23. rujna u Dvorani Zamet, riječka praizvedba Mahlerove Druge simfonije „Uskrsnuće“ koja je izvedena u suradnji Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca i Hrvatske radiotelevizije, a u sklopu programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnice kulture.

Koncert pod ravnanjem novog riječkog glavnog gosta dirigenta kojem je ovo bio i inauguracijski nastup, Philippa von Steinaeckera izveli su simfonijski orkestar i riječki operni zbor u suradnji sa Zborom i Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije uz nacionalnu opernu prvakinju sopranisticu Kristinu Kolar i prvakinju riječke Opere mezzosopranisticu Ivanu Srbljan.

Gustav Mahler u ovom djelu, glazbenom spomeniku viziji i kreativnosti, u potrazi za smislom života, zadivljuje glazbenim slikama prirode, iznenađuje začudnim valcerom, a nakon introspekcije apokaliptičnim krešendom u trijumfu besmrtnosti vodi u metafizičko. Djelo je to u kojem se skladatelj koristio ljudskim glasovima po uzoru na Devetu simfoniju Ludwiga van Beethovena.

Druga simfonija Gustava Mahlera poznata kao “Uskrsnuće” (“Auferstehung”) svojim je nazivom povezana s duhovnom pjesmom Friedricha Gottlieba Klopstocka “Die Auferstehung”, čiji tekst skladatelj koristi u finalu Simfonije.

Prvotno je skladatelj napisao jednostavačno veličanstveno epsko-tragično djelo “Pogrebna svečanost” (“Allegro maestoso “). S njim kontrastiraju drugi i treći stavci napisani tijekom narednih pet godina, kratki pastoralni ples (“Andante moderato “) i skercozni valcer (“In ruhig fliessender Bewegung”). Pobožnom pjesmom “Prasvjetlo” (“Urlicht”) u četvrtom stavku skladatelj uz orkestar dodaje i vokalni solo. Opsežno finale „Sudnji dan” (“In Tempo des Scherzo”) je ujedno i srž simfonije koja tematski povezuje sve prethodne stavke. Mahler je prilagodio koral “Uskrsnuće” te dodao vlastite katarzične stihove. Simfonija završava riječima skladatelja “Umrijet ću da bih živio!” (“Sterben werd’ ich, um zu leben!”), čime autor uzvisuje stvaralačku besmrtnost.