Group 42 CopyGroup 35Group 42Group 42 Copy 3Group 34Group 42 Copy 2
Ljeto u prijestolnici, Vijesti

Ženski životi glasnije odjeknuli su Rijekom – snažno i bez tabua

Vođena šetnja centrom Rijeke, performans i plesna izvedba bili su dio programa Ženski životi glasnije koji se u sklopu programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, u ponedjeljak, 14. rujna održao u centru grada, a riječ je o programu koji se bavi pitanjem životnih praksi žena, kako proteklih desetljeća, tako i danas.

Projekt u fokus stavlja ograničenja koja proizlaze iz nevidljivosti ženskog iskustva, modulacije ženskog glasa te manipulacije sadržajem koji žene iznose – bilo narativnog, bilo tjelesnim nastupom. Umjetnice i aktivistice uključene u program uzvraćaju re-artikulacijom postojećeg diskursa razvijajući vlastiti herstory-telling jezik: rasterećenih kretnji, nesputanog glasa i javno izraženog zadovoljstva.

Program je započeo u Vodovodnoj ulici, na ulazu u vodovodni zahvat Zvir 2, kod murala „Is she a wizard yet“, umjetnice Marine Mesar poznatije kao OKO, a njezin je mural posvećen velikim čarobnicama skromnih korijena – ženama koje su čitavu povijest “tkale” život oko nas, većinom to radeći iz sjene. Pokazujući duhovno i tjelesno impresivnu sposobnost izgradnje doma ni od čega i bivajući nepresušnim izvorom energije nježnosti i brige koja nas razvija, pokazale su se pravim čarobnicama, kroz čitavu povijest i dan danas.

Vođenu šetnju od murala, preko Korza pa do Arheološkog parka Principij predvodila je Super Klita, odnosno umjetnica Sandi Bakotić. Njezino je vodstvo također bilo performans koji je nastao njezinim propitivanjem što bi se dogodilo kada bi najskrovitiji dio ženskog tijela postao samosvojno biće koje hoda, misli i osjeća.

Super Klita publiku je odvela do Korza, ispod balkona Gradske vijećnice Grada Rijeke gdje je održan performans Vlaste Delimar „Rapunzel ili Matovilka“.

Prema poznatoj priči, Rapunzel je zatočena u kuli bez ulaza a zločesta žena koja se posesivno brine za njezinu sreću spušta se i diže kroz maleni prozor niz njenu dugačku kosu. Djevojke u ulozi Rapunzel u ovom performansu nesigurne su spram svoje vlastitosti zbog nedovoljne empatije od strane okoline. No, u njima postoji snažan optimizam i vjera da će traganjem i otkrivanjem vlastitih identiteta, svojeg sebstva, trenutne pozicije u odnosu na institucije moći – ali i ljubav drugih, svaka ponaosob doći do željenih pozicija i mjesta slobode.

Vlasta Delimar u suradnji s pet mladih žena iz Rijeke u ovom se performansu koncentrirala na problematiku tabua tjelesnosti kao velikih barikada za razvoj i emancipaciju mladih osoba, a posebno mladih djevojaka koje dolaze iz različitih obitelji i sredina. Kao mjesto izvedbe izabran je balkon kao točka demokratske funkcije, mjesto koje istovremeno može postati privatni i javni prostor.

Program Ženski životi glasnije završio je u Arheološkom parku Principij plesnom izvedbom „Uranjanje“, Josipe Bubaš. Riječ je o izvedbi koja se bavi nejasnim, prešućenim, ženskim, društveno uvjetovanim osjećajima krivnje, odgovornosti i tereta, ali i implicitnom mudrošću, snagom i uživanjem. Autorica tekstom, tijelom, glasom i slikom progovara o marginalnim i marginaliziranim osjećajima, dojmovima, mislima i naslijeđenim obrascima, dotičući se pozicije žene u društvenom kontekstu, ali i intimnom djelovanju. Sama se tema račva u nekoliko segmenata, ironizira povijesnu percepciju žene i indirektno dotiče inherentno nasilje koje ono perpetuira.

Program Ženski životi kasnije dio je projekta udruge Domino u sklopu programa ACT Kreativne Europe. Produkcije umjetničkih radova u sklopu programa ostvarile su se uz podršku Zaklade Kultura nova, za razvoj umjetničkih koncepata.
Organizatori programa su: Queer Zagreb UdrugaRijeka 2020 i Prostor Plus.