D’Annunzijev dolazak i boravak u Rijeci dogodio se na poziv riječkih iredentista koji su zagovarali pravo da proglase Rijeku talijanskom. Ubrzo se pokazalo koliko je to bilo destruktivno za tadašnju kulturnu i gospodarsku stabilnost Rijeke. Grad koji je bio izrazito multietnički, odjednom odriče prava svima onima koji se ne izjašnjavaju Talijanima i suprotstavljaju ideji o samo talijanskoj Rijeci. Naročito su Hrvati bili na meti D’Annunzijevih paravojnih riječkih postrojbi.

Izložba D’ Annunzijeva mučenica u riječkom Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka nudi specifičan pogled na njegov boravak u Rijeci i to iz perspektive žena koje su u to vrijeme živjele u Rijeci, onih koje su u Rijeku došle iz Italije sa ili za D’Annunzijem i onih koje su mu bile ljubavnice.

Djevojčica s D’Annunzijevim arditima u Rijeci

Rijeka se na izložbi razmatra i kao ženska figura u pojedinim likovnim djelima futurističkih umjetnika poput Marinettija, Carre i Buzzija.  Prateću ikonografiju čine i reprodukcije karikatura iz satiričkog hrvatskog onodobnog časopisa Koprive a koji Rijeku, Italiju i tadašnju Jugoslaviju prikazuju kao žene. Naime, Rijeka je na ovoj izložbi personificirana mučenica u liku žene, baš kao što su je kroz lik žene u to vrijeme prikazivali i talijanski futuristi.

Izložba je postavljena u Bijelom salonu koji je bio oštećen  u vrijeme borbi između regularne talijanske vojske i D’Annunzijevih postrojbi, odnosno u vrijeme tzv. Krvavog Božića 1920. Mjesto oštećenja u Bijelom salonu također se prikazuje u postavu izložbe.

Gabrielle D’Annunzio je u svojoj riječkoj epizodi pomogao tadašnjem talijanskom nacionalizmu, a istovremeno je, sa svojom „impresa di Fiume“, ondašnju Italiju gurnuo u poziciju žrtve, otvarajući vrata Mussoliniju i njegovu fašističkom ulasku u Rim 1922. Fašizam je, nažalost, u tadašnjoj Italiji utro put imperijalizmu koji je umalo uništio cijelu naciju.