Tekuća stvarnost zabavna je priča i multimedijalna predstava koja na pitak način govori o fenomenima suvremenog života u nama bliskom kontekstu kroz vizuru običnog čovjeka. Rad je nadahnut tekstovima Baumana, Couplanda i Vattima, kritičarima današnjeg društva u konstantnoj krizi, gdje je ista jedina strategija i modus operandi za ići naprijed.

Gledatelji su uvučeni u svijet dvoje ljudi koji nisu u stanju održati korak sa sve zahtjevnijim civilizacijskim „establishmentima“ i građanskim standardima, žudeći za povezivanjem i smislom, pokušavajući prebroditi krizu dok razmišljaju o neuspjesima vlastitih ideala, izdaji potrošenih godina i mutnoj budućnosti. Oboje različitim strategijama pokušavaju ‘isplivati’ iz vlastite bare problema i frustracija koja ih sve više steže i dovodi do apsurdnih situacija dok se ciničan svijet oko njih užurbano mijenja. Frustracijama doprinose i intruzivne reklame koje prekidaju tok misli, bivanja, pa i samu predstavu. Likovi, uronjeni u „tekuću stvarnost“, koja se prema G. Vattimu bazira na „evoluciji masovnih medija i rasprostranjenošću sustava komunikacije“, pružaju osjećaj sve veće dislociranosti, izolacije i otuđenja. Takve tendencije, zajedno sa sve snažnijim procesima individualizacije, iznutra nagrizaju i, kroz individuu, dovode do krize koncept društvene zajednice. Temama se pristupa sa dozom humora koji pridonosi lakoći karakterističnoj za „tekuću modernost“ te priča na ironičan način nudi presjek jednog vremena iz perspektive maloga čovjeka.

Predstava se metaforički referira na tekuće svojstvo vode bazirajući se na teorijama Z. Baumana koji je uvodeći termin „tekuće modernosti“ opisao društvene promjene analizirajući emancipaciju, individualnost, vrijeme/prostor, rad i zajednicu. „Naše ‘ovdje i sada’ obilježeno je fluidnošću – rastakanjem svega čvrstoga, stabilnoga i trajnoga, što u naše živote unosi posvemašnju nesigurnost, fragmentaciju i dezorijentiranost“.

Rad inovativno progovara o aktualnim društvenim pitanjima i obraća se svima koji se prepoznaju u problematikama nezaposlenosti, onečišćenja, konzumerizma, otuđenja, nesnalaženja i neadekvatnosti naspram društvenih očekivanja.

Odabir interdisciplinarnog pristupa stvaranju ove predstave omogućava autentičan prikaz današnjeg vremena i pripadajućih problematika. Uvođenjem pjevačkog zbora, novih i interaktivnih medija te eksperimentalnih zvukova dočarava se fluidno stanje naše stvarnosti i pripadajući koncepti. Posebna pažnja posvećena je estetskom i konceptualnom promišljanju vizuala (izvedbe/ scenografije/videa) te njihovoj sinergiji koja drži priču. Fluidnost, mobilnost, onečišćenje vode, formalno i metaforički provlače se kroz sve segmente predstave te voda postaje glavni estetski element, podloga i imerzivan okoliš u koji je radnja priče smještena.