Mali princ

Nova autorska interpretacija priče o Malom princu proizlazi iz života Exupéryjeve supruge i njezinih sjećanja (Consuelo de Saint – Exupéry – Sjećanja ruže, ljubavna priča o autoru Malog princa). Iz prostrane pustinje i različitih planeta seli se u intimni odnos između muškarca i žene koji se kroz prizore s Ružom, Zmijom i Lisicom, preko kojih naslovni junak odrasta i otvara srce, približuju jedan drugome te svatko sebi. Oni beskrajno žele bliskost, čeznu za zajedničkim trenutkom i žrtvuju sve da bi mogli zajedno ostarjeti. Mali princ je samo metafora za njihovo putovanje, koje se poput kadra filma noir pred gledateljima razotkriva kao pjesma o ljubavi.

Antoine de Saint-Exupéry (1900.-1944.), razbaštinjeni francuski plemić i vječiti putnik, višestruko nagrađivani pisac i jedan od pionira francuskog zrakoplovstva, je 1943. godine u New Yorku, gdje se skrio nakon francuske kapitulacije, napisao Maloga princa, roman za djecu i bajku za odrasle o pilotu i njegovom padu nasred pustinje i susretu sa svjetlokosim dječakom. Odmah nakon objave knjige, Saint-Exupéry se pridružio zrakoplovnim silama francuskog pokreta otpora u Sjevernoj Africi gdje je u srpnju 1944. nestao za vrijeme izviđačkog leta nad Sredozemljem; kasnije su se, tek nakon više od pola stoljeća, blizu provansalske obale pronašli ostaci njegovog zrakoplova.

Danas je mala knjižica s autorovim ilustracijama najprevođenije i najprodavanije djelo svjetske literature. Obračun s prošlošću i samim sobom zapisan je kao bajkovita autobiografija u kojoj se autor, pilot i dječak spretno izmiču pojednostavljenom stapanju identiteta, slično kao što pojednostavljenom, samo razumnom čitanju izmiče sama bit priče. Usporedba s još jednim duljim rukopisom daje naslutiti da je to ujedno bila i autorova namjera; u konačnici je s formulacijom jedne od ključnih misli romana, a to je da trebamo gledati srcem jer je očima bitno nevidljivo, bio zadovoljan tek nakon petnaestog ispravka.

Yulia Roschina rodila se 1982. godine u Moskvi te se s osam godina preselila u Sloveniju. Diplomirala je na Akademiji za kazalište, radio, film i televiziju u Ljubljani, smjer kazališna i radijska režija. Među njenim režijama u slovenskim kazalištima te opernim kućama izdvajaju se predstave Madame Bovary (SNG Nova Gorica, 2015.), za koju je primila Borštnikovu nagradu za najbolju režiju. U Lutkarskom kazalištu Ljubljana je kao redateljica ostvarila predstavu Bazgina bajka (2013.), Jesmo (2014., u okviru projekta BiTeatar) i Petar Pan (2017.).