U četvrtak, 25. lipnja 2020.g. u 20.00 sati u DeltaLabu 001 (Delta 5, Rijeka) bit će otvorena izložba Sanjaju li biljke sutrašnjicu?, čiji je autor riječki umjetnik svjetskog glasa Igor Eškinja.
Izložba se bavi biljnim životom koji nastanjuje napuštene industrijske prostore na Mlaki, Brajdici, Školjiću, Delti, Molo longu i Benčiću, a postavlja se u okviru programa Dopolavoro, projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.
Uzorke biljaka iz napuštenih riječkih industrijskih prostora umjetnik je transformirao u dizajnerske uzorke, predstavljajući ih u formi zidnih tapeta – obliku ukrašavanja interijera koji je u 19. stoljeću bio izuzetno izražen.
U procesu rada na izložbi, Eškinja je surađivao s biolozima iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka, Željkom Modrić Surinom i Boštjanom Surinom, s kojima je obilazio prostore nekadašnjih tvornica, skladišta i lučkih pristaništa koji su omogućili razvoj Rijeke i oblikovali je u urbani okoliš kakav danas poznajemo.
Samo otvorenje izložbe imat će i svoju glazbenu podlogu, uz osvježavajuće reggae, funky, jazzy, afro, latin, šlager i chillout ritmove, koje će za publiku ispred zgrade u kojoj se nalazi DeltaLab birati Sun Matt.
Izložba ostaje otvorena do 24. srpnja 2020.g., a moguće ju je posjetiti radnim danima od 17 do 21 sat. Ulaz je slobodan.
O izložbi Sanjaju li biljke sutrašnjicu?
Biljke koje nastanjuju prazne prostore nekada velike riječke industrije nisu iste kao one koje nalazimo na livadama i u šumama u okolici grada. Često ih ne možemo klasificirati u vrste, razrede i skupine: nama su to nepoznate biljke od kojih nemamo koristi i koje nazivamo korovom. Pritom se metafora korova može protegnuti i na same napuštene prostore koji više nemaju funkciju i kategoriju u koju ih možemo smjestiti, prema kojima ne možemo izgraditi odnos jer ih zapravo ni ne poznajemo.
Biljke koje su umjetnik i suradnici iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka pronašli, u velikoj mjeri ne predstavljaju autohtonu floru, već se radi o migrantima s Bliskog Istoka, azijskih stepa, japanskih otoka ili atlantskih obala Sjeverne Amerike. Kao što su stanovnici Rijeke u velikoj mjeri potomci radnika koji su u novoizgrađene industrijske hale nekada pristizali iz raznih dijelova Hrvatske i Jugoslavije, i ove su biljke u njima pronašle svoj dom uslijed migracije njihovih predaka.
Uzorke biljaka umjetnik predstavlja u formi zidnih tapeta, koje su se nekoć nalazile uglavnom u građanskim zgradama, ali su se također mogle pronaći u radničkim i seoskim kućama, a uzorci biljaka na njima uglavnom su predstavljali bogatstvo koje dolazi iz dalekog i egzotičnog svijeta. Preuzimanjem ovog neobičnog medija, ulogu tog reprezentativnog biljnog svijeta Eškinja subverzivno daje korovu, pričajući priču o biljkama kojima je u prostoru stvorenom ljudskom rukom upravo odsutnost čovjeka omogućila život.
Biografija umjetnika Igora Eškinje
Igor Eškinja (1975.) živi i radi u Rijeci. U svom radu koristi različite medije kao što su fotografija, video, crtež, i instalacija. Glavne značajke njegovog rada su upotreba galerijskog prostora kao okvira za definiranje umjetničkog rada te afirmacija imaginarnog kao autentičnog mjesta umjetnosti. Njegovi su radovi uključeni u međunarodne izložbe: Manifesta 7, Rovereto, (2008); Complicity, Rena Bransten Gallery, San Francisco (2009); 28 Grafični Biennale, Ljubljana, (2009); Dirt, Wellcome foundation, London, (2011), Rearview Mirror, Power plant, Toronto, (2011); Ash and Gold – a world tour, Marta Herford, (2012); 2nd Ural Industrial Biennale, Ekaterinburg, (2012); 8 ways to overcome space and time, Muzej savremene umetnosti, Beograd, (2013), T-ht nagrada, MSU, Zagreb (2016.), Every time a ear di soun – Dokumenta 14 program, Savvy contemporary, Berlin (2017), kao i samostalne izložbe: Project for unsuccessful gathering, Casino Luxembourg-Forum d’art contemporain, Luxembourg (2009.), The Day After, Federico Luger gallery, Milano, (2011) Inhabitants of generic places, Kunstforum, Vienna, Museum of Contemporary Art-Zagreb (2011); Interieur Captivant, MAC/VAL museum, Vitry, (2012); Quixote, MUWA, Graz, (2014).