Može li ljenčarenje biti krajnji oblik rada u dobu automatizacije?
Korištenjem istih tehnologija zbog kojih uopće moramo cijelo vrijeme raditi, poput biometrije, platforma Oblomo pretvara neaktivnost, nepomičnost i lijenost u ekonomsku vrijednost. Oblomo demokratizira nerad koji je nekada bila „djelatnost“ privilegiranih i mijenja naš pogled na besposličarenje iz nečeg što treba prezirati u nešto dostojanstveno, pretvarajući lijenost u produktivnu aktivnost s kupovinom moći.
Smještena u lounge zoni Exportdrva, instalacija se sastoji od ležaljki, raznih senzora i sustava koji upošljava računalni vid i strojno učenje. Temeljeći se na tehnologiji blockchaina s vlastitom kriptovalutom i softverom za strojno učenje, platforma Oblomo nagrađuje korisnike zbog njihove neaktivnosti. Kad aplikacija primijeti korisnikovu ne-aktivnost, nagrađuje je slanjem valute Oblomo Coin u njihov elektronički novčanik. Korisnici mogu trošiti te virtualne „kovanice“ na Oblomo tržnici, platformi za razmjenu ne-rada i rada, na kojoj se korisnička roba i usluge mogu razmjenjivati i prodavati.
Platforma Oblomo je web aplikacija koja radi u internetskom pregledniku, tako da je svatko može koristiti na svom telefonu, tabletu ili računalu, odnosno na bilo kojem uređaju s internetskom vezom i web kamerom.
Projekt je pokrenut u studenom 2019. godine kada su stvorene prve kovanice u ekosustavu Oblomo. U performansu Om za kovanice (Om for Coin) tri su osobe – „rudari“ – izvele meditacijsku mantru „Om“ pred softverom za strojno učenje, uz budnu pozornost prisutne publike. Time je stvoreno oko 2 000 000 novih kovanica koje su sada dostupne javnosti za rudarenje i razmjenu.
Projekt je dobio ime prema romanu Oblomov ruskog pisca Ivana Gončarova iz 1859., u kojem je glavni lik Ilija Ilič Oblomov, nedvojbeno najljeniji junak u svjetskoj književnosti. Iako većinu vremenu provodi u krevetu, Oblomov zapravo nije tolika lijenčina: lijen je samo u fizičkom smislu, dok je intelektualno prava vatrena kugla energije.
Oblomov je vizionarska reprezentacija pojedinca 21. stoljeća, u kojem će fizički posao uskoro obavljati umjetna inteligencija i roboti. S obzirom na uništavajući utjecaj neprekidna ljudskog djelovanja na okoliš, projekt nosi i važnu poruku: ljenčarenje je organsko, ekološko i zdravo.
Sašo Sedlaček je diplomirao kiparstvo i video na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Ljubljani (UL ALUO), gdje od 2015. godine radi kao izvanredni profesor za video i nove medije. Za svoj je rad dobio različite nagrade, među kojima je nagrada Trend za iznimna postignuća u vizualnoj kulturi (Ljubljana, 2012.) i VIDA 11 (Fundación Telefónica, Madrid, 2008.). Njegovi su radovi uključeni u razne privatne i javne kolekcije, među kojima je i zbirka Muzeja i Galerija Ljubljane (MGML). Od 2001. godine, Sedlaček je izlagao u Sloveniji i inozemstvu, u brojnim prostorima, od kojih se nedavno mogu izdvojiti: Aksioma | Project Space, Ljubljana (2019.); Mestna galerija u Ljubljani (2019.), Espace Apollonia u Strasbourgu (2018.), Contemporary Art Palazzo Torriani, Gradisca d’Isonzo (2018.), Autostrada Biennale, Prizren (2017.), Handel Street Projects u Londonu (2017.); UGM u Mariboru (2017.); MSUM u Ljubljani (2016.); AND Festival u Manchestru (2015.); Wro Art Center u Wroclavu (2015); Ars Electronica u Linzu (2014.); Transmediale u Berlinu (2014.).
Foto: Domen Fras