Izložba “Jedan laboratorij za četiri države” postavljena je u Muzeju grada Rijeke (Palača šećerane) na adresi Krešimirova 28, u organizaciji Nastavnog Zavoda za javno zdravstvo u suradnji s Muzejom Grada Rijeke, Županijom i Pomorskim i povijesnim muzejom Hrvatskog primorja Rijeka.

Zbog velikog interesa publike izložba je produljena do 12. veljače 2021.g.

Nakon hrvatsko-ugarske nagodbe,kojom je grad potpao pod direktnu vlast Mađarske, Rijeka je doživjela strelovit ekonomski rast. Neposredno prije početka I. svjetskog rata, riječka je luka bila deseta po prometu u Europi. Priznajući važnost Rijeke kao pograničnog grada, mađarsko ministarstvo poljoprivrede odlučilo je osnovati Mađarsku kraljevsku eksperimentalnu stanicu u Rijeci koja je počela radom 8. travnja 1900. Prvi voditelj stanice bio je kraljevski kemičar Luigi Könyöki.

Nakon burnih pet godina po završetku I. svjetskog rata, grad Rijeka je pripojen Kraljevini Italiji 1924., dok je teritorij Sušaka pripao Kraljevini Jugoslaviji. Stanica za kemijska ispitivanja je nastavila s radom, uz pokoju promjenu imena te preseljenjem na novu lokaciju (Ciottina 3, danas Barčićeva ulica). Od 1927. laboratorij je nastavio rad kao Kemijski odjel (voditelj Gustavo Dalma, dipl.ing.) Provincijskog laboratorija za higijenu i profilaksu, kojem se od 1933. godine pridružio i Mikrobiološki odjel, voditelj kojeg je bio Dr. Italo Pisu. U takvoj je organizaciji djelovao do  kraja II. svjetskog rata.

Zbog novouspostavljene granice na Fiumari, Sušak je ostao bez zdravstvene zaštite te je 1926. osnovan Dom Zdravlja, sa svim djelatnostima koje su pokrivale potrebe stanovnika. U sklopu Doma zdravlja 1933. godine je osnovan kemijski laboratorij (voditeljica dr. Marija Belavić, dipl.ing) s primarnom svrhom analize vode iz cisterni koje su koristili stanovnici prigrada i okolnih naselja. Talijanskom okupacijom 1941., dio Doma zdravlja, a i kemijski laboratorij, seli se u Crikvenicu (koja je tad bila u NDH), dok drugi ostaje na Sušaku, ali prestaje s radom 1942.

Završetkom rata Dom zdravlja se vraća na Sušak i  nastavlja svoje djelovanje, dok je djelatnost riječkog laboratorija smanjena, budući da je dio ljudi napustio grad. Naredne godine obje su instutucije reorganizacijom zdravstvene sheme formirale Sanitarne epidemiološke službe (SES) Rijeke i Sušaka (pitanje Rijeke još nije bilo riješeno). Naredna reorganizacija zbila se 1950. kad je sjedinjenjem obje institucije nastao Higijenski zavod u Rijeci. Iako su oba laboratorija bila formalno u istoj ustanovi, onaj na Sušaku (Kumičićeva ulica) bavio se uglavnom kemijskom analizom pitke vode, a u Rijeci (Barčićeva ulica) uglavnom namirnica. Oba su laboratorija, odnosno njihove službe 1960. uključene u Zavod za zaštitu zdravlja, koji je imao svoju specifičnost da je objedinjavao svu van bolničku zdravstvenu zaštitu.

Jedinice preventivne medicine Zavoda za zaštitu zdravlja preseljene su 1972. godine u novu zgradu na sadašnjoj adresi Krešimirova 52a. Zavod za zaštitu zdravlja se 1982. podijelio u tri neovisne institucije, od kojih je jedna današnji Zavod za javno zdravstvo, koji je 1993. postao regionalna ustanova. Kemijski laboratorij Eksperimentalne stanice nije bio prvi moderni laboratorij osnovan u Rijeci. Prethodio mu je laboratorij c. i kr. Mornaričke akademije u Rijeci, ali je to jedini laboratorij s kontinuiranom djelatnosti dužom od 100 godina na području Hrvatske.

Unatoč turbulentnoj prošlosti i dva svjetska rata, uključujući i okupaciju, ipak je sačuvano nešto laboratorijskog materijala i priručnika iz najranijeg razdoblja, kao i nešto kasnijih , do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koji će biti izloženi na prigodnoj izložbi u povodu 120. godišnjice u Muzeju Grada Rijeke.