Retrospektivna izložba slovenskih umjetnika Nike Oblak i Primoža Novaka otvorit će se u Galeriji Filodrammatica (Korzo 28/1, Rijeka) u četvrtak, 24. rujna u 19 sati.

Izložba ostaje otvorena do 16. listopada, od ponedjeljka do subote od 17 do 20 sati (ili nam se javite oko dogovora nekog drugog termina). Ulaz je slobodan. 

Nika Oblak i Primož Novak rade zajedno od 2003. godine. U svojoj umjetničkoj praksi bave se suvremenim medijima i društvom koje pokreće kapital. Njihovi se radovi nalaze na granici između stvarnosti i fikcije, a zbog neočekivanog načina na koji se ta granica prikazuje, kod posjetitelja često izazivaju iznenađenje i oduševljenje. Izrazito duhoviti umjetnici izlagali su na gotovo svim prestižnim manifestacijama u području digitalnih umjetnosti (Japan Media Arts Festival, Transmediale Berlin, FILE Sao Paolo, Istambulsko bijenale, itd.), a dobitnici su i brojnih nagrada, između kojih su 2019. godine dobili i nagradu Rihard Jakopič za najbolji individualni projekt u području suvremenih umjetnosti u Sloveniji.

“Nika Oblak i Primož Novak koriste tehnologiju kao alat za samorefleksiju; izrađuju kompleksne strojeve koji su sposobni povezivati fizičko i virtualno, digitalno i mehaničko, prirodno i umjetno. Od 2003. godine autori su brojnih projekata, uključujući performanse, filmove, fotografije i instalacije, koji zajedno čine trajno istraživanje suvremenog života, s fokusom na njegove najkontroverznije aspekte: zamke konzumerizma, opresivne strukture rada i politike, dvosmislen odnos između stvarnosti i fikcije, skrivene opasnosti nekritičkog korištenja tehnologije.

U radu The Box (2005), primjerice, vidimo umjetnike unutar TV ekrana iz kojeg pokušavaju pronaći izlaz guranjem i udaranjem zidova. Njihove radnje prodiru u fizički svijet savijajući okvir monitora, ali oni nikad neće uspjeti provaliti van: sustav masovnih medija je ogromni gumeni zid koji nam ne dopušta bijeg od svojeg utjecaja, bez obzira na naš trud. Ta ideja bespomoćnog pokušaja uspostavljanja fizičke veze između onoga što je unutar i izvan ekrana, otvaranjem pukotine između ta dva svijeta, podsjeća na utjecajni performans The Last Nine Minutes iz 1977. godine, američkog umjetnika Douglasa Davisa. Kao i mnogi drugi umjetnici tog doba, Davis je duboko promišljao o rastućem svijetu telekomunikacija i njegov duboki utjecaj na ljudsku svijest i društvene odnose. Ipak, usprkos tim sličnostima, Oblakin i Novakov rad je estetski i konceptualno bitno drugačiji: ljudi danas ne samo da istražuju nove komunikacijske alate, oni su s njima u potpunosti stopljeni do mjere da nisu sposobni prepoznati njihov stvarni utjecaj. Kako bi opisali ovu novu situaciju, umjetnici grade alternativne strojeve, ironične naprave koje su sposobne vrlo precizno prikazati naš svakodnevni život, kao krug ponavljajućih radnji koje su istovremeno i zabavne i iscrpljujuće.”

(Valentina Tanni, preuzeto s Aksioma.org)