Ramb III za prijevoz banana
Brod koji danas znamo pod nazivom Galeb ubilježen je u brodogradilišnim dokumentima rođenja kao Ramb III. Izgrađen je prije Drugog svjetskog rata za talijansko državno poduzeće Regia Azienda Monopolio Banane (RAMB), što ga osnovalo Ministarstvo kolonija s monopolom u trgovini bananama iz Talijanske Istočne Afrike. Riječ je o području današnje Etiopije, Somalije i Eritreje. Kompanija je 1936. naručila izgradnju četiri brza broda s Fiatovimdizelskim motorima. Dva među njima, uključujući RAMB III, porinutasu u brodogradilištu Ansaldo u Genovi 1938. godine.
Ratna vojna namjena
No, počinje rat, pa brod dobiva vojnu namjenu, prevozeći meso za potrebe talijanske vojske u Libiji, a potom postaje pomoćna krstarica. To će mu donijeti prvo krajnje ozbiljno, štoviše sudbinsko iskušenje. Pramac broda pogodio je 1941. u Benghaziju torpedo lansiran s britanske podmornice HMS Triumph. Ne pristajući na poraz, kapetan broda odvažio se na riskantno manevriranje kojim je zaplovio prema Italiji vodeći torpedirani brod naopačke, krmom naprijed, i na taj način prevalio nevjerojatnih 900 milja do Sicilije. Spašeni brod otuda je odvučen na popravak u tršćansko brodogradilište San Marco.
Minopolagač Kiebitz
Ratna kapitulacija Italije donijela ga je potom u njemačke ruke. Nijemci završavaju popravak preuređujući brod u minopolagača. Novi vlasnici i nove zadaće značili su također novi naziv, pa brod od tog trenutka znamo kao Kiebitz. Raspoređen je u riječki akvatorij, gdje je položio u more više od pet tisuća mina. Kiebitz je plovio do 5. studenoga 1944. godine, kada je kazna za nevolje koje je donosio minopolaganjem stigla s neba. U napadu savezničkih zrakoplova na riječku luku i okolne industrijske objekte, dobio je izravan pogodak bombe između brodskih skladišta broj 3 i 4, a također i pored skladišta 2. Strojevi su ostali neoštećeni, ali su se zbog nastalog požara otvorili brodski ventili, što je dovelo do potonuća Kiebitza osam-devet metara od lučke obale.
Galeb Jugoslavenske ratne mornarice
Na dnu mora je ležao do ožujka 1948., kada su ga ronioci sušačkoga Brodospasa, nakon šestomjesečnih napora, podigli na morsku površinu. Za njega je izranjanje značilo prelazak u nove vlasničke ruke, jugoslavenske. Vađenje broda započelo je u studenom 1947. kao pravi inženjerski pothvat, zbog pionirske tehnologije vađenja pomoću cilindara ispunjenih zrakom.Pojavljivanje broda na morskoj površini značilo je njegov povratak iz mrtvih. Iz Rijeke je otegljen u Pulu, gdje je rastavljen – o opsežnosti poslova što su uslijedili govori već podatak kako je s oplate skinuto tisuću i pol prostornih metara hrđe – i rekonstruiran za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice (JRM).
Naziv Galeb stigao je odlukom zapovjedništva JRM srpnja 1952. godine, uz taktički broj M-11, što je značilo kako je brod službeno dobio dvije funkcije, minopolagača i školskog broda. Rujna te godine na brod je prvi put stupio predsjednik Jugoslavije i njezin vojni zapovjednik, maršal Josip Broz Tito. Povod tomu bila je Titova namjera da s Galeba promatrao smotru brodova JRM. Pozitivne impresije s tog boravka su pola godine kasnije, ožujka 1953., pretočene u prvo Titovo inozemno putovanje Galebom, u London, na susret s Winstonom Churchillom, čime je brod preuzeo dodatnu ulogu ploveće rezidencije.
Brod državničkih susreta Pokreta nesvrstanih
To je putovanje bilo znak političkog okretanja Jugoslavije Zapadu, nakon udaljavanja od Staljina i Istočnog bloka. Uslijedila su brojna Titova putovanja Galebom, na tragu uloge koju je Jugoslavija imala u pokretu nesvrstanih zemalja. Na brodu su održavani državnički susreti, u salonima i na palubama Galeba vodila se svjetska politika u doba Hladnog rata. Tu su boravili predsjednici Džavaharlal Nehru, Gamal Abdel Naser, Haile Selassie, Sukarno, Kwame Nkrumah, Leonid Brežnjev, Nikita Hruščov, Muammar al-Gaddafi, Indira Gandhi, Urho Kekkonen i drugi. Tito je zadnji put plovio Galebom 1979. godine. Nakon njegove smrti, prostorije tzv. Maršalove palube otvorene su za posjete raznih organizacija, škola i slično.
Raspad Jugoslavije i grčki brodovlasnik
Brod je u doba raspada Jugoslavije otplovio u Boku Kotorsku. Krajem devedesetih godina prodan je grčkom brodovlasniku koji ga je povjerio na preuređenje riječkom remontnom brodogradilištu Viktor Lenac. No, zbog bankrota vlasnika, Galeb nije preuređen.
Kulturno dobro Republike Hrvatske
Ministarstvo kulture proglasilo je Galeb 2006. godine kulturnim dobrom Republike Hrvatske, a Grad Rijeka ga je 2009. otkupio s namjerom da ga preuredi u muzej.
Razloga je tim odlukama Ministarstva i Grada više.
Prema mišljenju stručnjaka za baštinu, Brod Galeb vrijedan je primjer brodograđevne industrijske baštine iz tridesetih godina 20. stoljeća. Različite uloge koje su mu različiti vlasnici davali tijekom života (teretne, vojne, školske i političke) dale su mu dodatnu povijesnu važnost. Kako je planirano projektom preuređenja Galeba u brod–muzej, on će po saniranju i obnovi biti obogaćen muzejskim postavom koji će upoznati posjetitelja broda s njegovim nevjerojatnim životopisom.
Projekt prenamjene Galeba u brod-muzej predviđa da on ostane privezan u riječkoj luci kao gradska kulturno-turistička atrakcija. To ne znači samo njegovu muzealizaciju, nego i pripremu raznovrsnih dodatnih sadržaja, tematski i vremenski vezanih uz brod. On će postati mjesto za kazališne predstave, tribine, performanse, predavanja, znanstvene skupove, edukativne radionice, video projekcije i druge sadržaje što će ih pripremati riječki kulturnjaci.