Izložba nastala kao rezultat zajedničkog istraživanja arhitekata, znanstvenika, hakera i umjetnika pokazuje kako se kao alat za predviđanje budućnosti rada i proizvodnje u prostoru može primijeniti zaboravljeno istraživanje iz 1971. koje je s Rijekom kao posebnom zonom preteča ideje antropocena.

Izložbeni projekt Terra Effluviens (Tekuća zemlja) dizajnera i povjesničara umjetnosti Nikole Bojića, gotovo pedeset godina nakon nastanka originalne studije Sistematizacija fenomena čovjekove sredine hrvatskog arhitekta Branka Petrovića, objavljene 1971., vraća izvorne dijagrame iz studije u život, i to na vrlo specifičnome mjestu, u Rijeci. Studija je objavljena u Jugoslaviji usred hladnoratovske napetosti, brojnih tehnofuturističkih vizija toga vremena i rastućih ekoloških problema, a zatim ostala zaboravljena i skrivena.

U studiji je predstavljeno tridesetak dijagrama koji pružaju uvid u isprepletenost ljudskih, tehnoloških i prirodnih sustava. Petrović je u studiji povezao tehnološka predviđanja, novo poimanje vremena i prostora te njihovih relacija s budućom dinamikom planetarnog ekosustava, što se iz suvremene perspektive doima kao analitička vizija krize ekosustava u kojoj se danas nalazimo.

Dopolavoro Terra Effluviens

Zbog svoje specifične industrijske povijesti, koja nije samo nepovratno redefinirala prirodno okruženje već i kolektivnu svijest ljudi što se radom godinama stvarala, Rijeka figurira kao savršena „zona“ za kritičko promišljanje rada koje nadilazi dosadašnje postavke eksploatacije, proizvodnje i eksponencijalnog rasta. Svojim obalnim i riječnim ekološkim sustavima, umreženima gustom industrijskom infrastrukturom, Rijeka je poslužila kao operativni uzorak za proučavanje pojma terra effluviens (ugrubo prevedeno kao „zemlja toksičnog protoka“), koji je bio središnja tema istraživanja.

Projekt povezuje studente, teoretičare, znanstvenike, hakere, arhitekte i umjetnike u seriju terenskih eksperimenata, spekulativnih dizajnerskih praksi, rasprava i izrade prototipova u svrhu proizvodnje podataka i novih znanja koja daju uvid u ekološko stanje ovog prostora. Povezujući tako zaboravljenu studiju iz 1971. sa suvremenim teorijskim, umjetničkim i dizajnerskim istraživanjem, izložba pruža nov uvid o utjecaju čovječanstva na Zemlju, koji je toliko jak da se pojavila potreba za proglašavanjem nove epohe zvane antropocen.

Projekt zaokružuje publikacija koja donosi rezultate radionica, umjetničke radove te teorijske tekstove napisane za ovu prigodu, organizirane u odnosu na originalne, također nanovo objavljene, Petrovićeve tekstove i dijagrame.