Umjetnička, praktična i teorijska intervencija koja progovara o tjelesnosti, seksualnosti, senzualnosti, ranjivosti i moći.

Tijelo kao granica između privatnog i javnog umjetnička je, praktična i teorijska intervencija u obliku izložbe fotografija, radionice o tijelu, seksualnosti i erosu te performansa umjetnika i umjetnica, aktivista i aktivistkinja iz SAD-a, Argentine, Danske, Francuske i Hrvatske, koja snažno progovara o tjelesnosti, seksualnosti, senzualnosti, ranjivosti i moći. Program se dotiče tema i načina na koje koristimo, iskorištavamo, prodajemo, zanemarujemo, ali i njegujemo te emancipiramo svoja tijela. Projekt se bavi pojmom nedovoljno istraženog, „erotskog kapitala“ koji dobiva sve veću ulogu u današnjem seksualiziranom postkapitalističkom društvu i svakodnevnim odnosima. S druge strane istog spektra, poseban segment programa posvećen je seksualnom radu. Procijenjeno je da je broj seksualnih radnica i radnika u Hrvatskoj na deset tisuća stanovnika gotovo dvostruko veći od broja liječnica i liječnika. Društvo koje potajno uživa i iskorištava seksualni rad, a istodobno ga moralizira, pozicionira prostituciju u složenu strukturu u kojoj se prožimaju ekonomija, spol i rod, moć, klasa i „izbor“.

Program okuplja čitav spektar perspektiva koje su objedinjene idejom oslobađanja često zanemarenog (zabranjivanog, potisnutog) kapitala koji se krije u nama – na granici privatnog i javnog. Annie Sprinkle (US) i Beth Stephens (US) organiziraju Seksualnu kliniku, Nataša Rajković (HR) održava lecture-performans Eros na sceni, Pichón Reyna (AR) vodi radionicu Refleksivna snaga užitaka ili što činimo s našim tijelima, Vesna Kesić (HR)  organizira seriju razgovora o manipulaciji tijelima u javnom i medijskom prostoru, a gostujući umjetnici i aktivisti iz Danske, Francuske i SAD-a izvode performanse i javne intervencije.