Umjetnička intervencija u obliku kamenih objekata koji postaju mjesto okupljanja i druženja u malom parku pored boćarskog igrališta.

Brseč je gradić sa srednjovjekovnom gradskom jezgrom, smješten na litici visoko iznad mora odakle se pruža veličanstven pogled na cijeli Riječki zaljev. Malena lokalna zajednica morala je prihvatiti da se 2018., nakon više od stotinu sedamdeset i pet godina rada, zbog nedostatka djece, zatvorila osnovna škola u Brseču. Zgrada škole u staroj gradskoj jezgri sada je prazna. Mjesto koje je nekoć bilo središte društvenog života i dječje igre izgubilo je svoje značenje.

Sofie Thorsen ovim projektom povezuje dvije lokacije – trenutačno nekorištenu zgradu osnovne škole i mali park smješten pored boćarskog igrališta na samom ulazu u povijesnu jezgru Brseča. U tom parku izrađuje kamene objekte na kojima ispisuje apstrahirane tekstove i oblike koji se odnose na lokalne priče. Urezani oblici i linije preuzete su iz starih školskih bilježnica zatvorene brsečke škole i grafita iz jedne brsečke ulice. Iako rezovi simboliziraju kemijsku olovku na papiru, oni će tu ostati dugo nakon što plava boja izblijedi. Ovi objekti mogu poslužiti i kao klupe gdje se mještani mogu družiti i opuštati. Osim na obrazovnu funkciju zgrade osnovne škole, Sofie Thorsen svojim djelom podsjeća na znamenitu hrvatsku književnu ličnost Eugena Kumičića koji se rodio u Brseču 1850., pohađao školu koja je tema ovog umjetničkog rada te ondje često boravio.

U sklopu ovog projekta obnovljeno je i uređeno brsečko boćalište.

Radi uspješne realizacije projekta autorica se odrekla dijela honorara u 2020. godini, koja drugačije ne bi bila moguća radi financijske krize uzrokovane pandemijom COVID-19.