S Brickzineom će se puno putovati. Zadarski roditelj (isti onaj koji nam je rekao zašto je zakon Gaćeša, pročitaj to!) nas zove u svoj grad!

Svratili biste na vikend u Zadar, a imate djecu, novac i jedino što vam nedostaje nije informacija (da se ona izguglati) ili savjet (prijatelj od poznanika od prijateljeve sestrične zna nekoga pouzdanog) već iskustvo iz prve, ne lopte već ruke.

Crno ćemo početi: bez obzira što se na sve strane palamudi o pronatalitetnoj politici, baby&kids friendly spejsima i spajsima, dječijim pravima i zvonkom osmijehu malenih – infrastruktura naših gradova otužno je dizajnirana za starije tinejdžere i one koji se bore (s borama) ne izgubiti mladost, a na djeci se jedino zarađuje u unificiranim trgovinama igračkama. By the way, je li itko ikada osjetio pozitivnu vibru od prodavača i prodavačica dok je unutra kupovao?

Gradovi nisu građeni da bi ih se posjećivalo s djecom, zato služe Gardalandi, Disneylandi, derneklandi, cirkusi, zabavišta ili u mojem djetinjstvu, tamo gdje je roditeljima ulaz bio zabranjen – saloni za igru sa biljarima, fliperima i videoigricama (samo da znate koliko smo invazija nekih grickavih vanzemaljaca spriječili). Ali kako se danas, srećom i može i postoji volja otputovati negdje, kao u naš grad, dat ćemo par savjeta, ne samo gdje se djeca mogu zabaviti i nešto posjetiti već, empatično, no ne i nebitnije – gdje i roditelji mogu mrvicu odahnuti.

“Zadar je poput prvog dečka s kojim hodate u srednjoj školi jer ste mladi i ne znate za bolje. Nije baš uzbudljiv, no nema ništa loše s njim i jednostavno se možete navesti na razmišljanje da je puno zabavniji nego što je”, napisala je, uostalom, jedna američka blogerica kojoj grad baš i nije legao. Ali ovaj mini tekstualni vodič Zadra ionako nije namijenjen potkoženim stranim singl trendseterima već običnom, na žalost ne toliko brojnom, middle class sloju domaćih roditelja s djecom.

Kada posjetiti Zadar?

Ako vam pišem, u povjerenju kao domaći domaćemu (intruder fureštu) – od listopada do travnja – krenite iz okolica, sela i gradova Rijeke, Zagreba, Varaždina, Osijeka ujutro (vi iz Slavonije malo ranije) i dođite do ručka u grad. Jasno je zašto u tom periodu jer nema turista, nema gužvi, bit će vam ugodnije i ljepše, imat ćete grad za vas. I ostanite jednu noć. Dovoljno je.

U dvadeset četiri sata možete napraviti jedan fini city Zadar break, a da to ne preraste u udav, zadav cake. Kolika su i koliko je djece bitna je stavka u životnom paket aranžmaniću, ali recimo, da u rasponu od new born do 15 y roditeljima i djeci može biti zabavno, relaksirajuće i poučno provesti jedan dan u povijesno bitnom gradu na sredini hrvatskog Jadrana, novoturističkoj zvijezdi za mlade engleske ryanyair-hostel partijanere i horde zujala koji svrate te tuljanića koji se tu ljeti dolaze izležavati na suncu, uz zvuk valova, pardon, orgulja.

Uz par malih savjeta, što je i cilj ovoga teksta, koji nije gradska reklama već prva pomoć da ne doživite instant živčani slom, slušati kak-tu-nema-nikaj ili čupati kosu jer je vaš tinejdžer sad, da, baš-odmah-sad, ni sat vremena od kada ste došli, odlučio da je dosta i da on ide kući!

Parking glavu čuva

Ne podrazumijeva se da će apartman imati parking, ali nisu ni svi apartmani u centru, na Poluotoku – što vam zbog parkinga i još par neizgovorenih razloga ne bi preporučili. Sasvim pristojnih, jeftinijih se da naći i u okolnim kvartovima blizu centra. Nije da sam ekspert, ali olakšajte si putovanje biranjem smještaja s parkingom koji je u hodačkom dometu centra. To su vam kvartovi: Relja, Voštarnica, Višnjik, Maslina etc. Lako ćete ih naći preko globalnih servisa Booking.com i AirBB ili lokane aplikacije Rentlio.

Parking, odmor popodne, večer pješke u grad i na večeru, recimo. I kasnije umjesto da po američki idealistički naivno idete sa šemom meet the locals (grupe Amera plaćaju lokalce kod nas i onda im svraćaju doma), koji ionako u tu uru nisu u praznom gradu, po povratku u apartman, kad djeca zaspu, umjesto interneta i kriminalističkih serija ako vam već ništa drugo ne pada na pamet – možete to dvoje kombinirati čitajući roman Mima i kvadratura duga Želimira Periša u dekoru jednog sasvim neturističkog života Zadrana i Zadranki.

Vodič na uru

Nije da bi ja to ikada radio, ali znam neke koji bi to mogli dobro odraditi – ne bi bio ogroman financijski izdatak unajmiti vodiča na sat vremena. Ako vam djeca imaju 10 i plus godina, popodne ili večer pri dolasku možete i s nekim, tko zna raditi s djecom i roditeljima u paketu (a to radimo sa strancima tako da je praksa i više nego odrađena), prošetati do onih klasičnih točaka: Morske orgulje, Pozdrav Suncu, Sv. Donat i Kalelarga. Siguran sam da ne bi samo maleni već i odrasli ponešto naučili, a i ne moraju ići na Wikipediju prije putovanja da ih djeca, nedajbože, ne bi nešto pitala.

Mobilni vodiči na smartphoneima i tabletima prilikom šetnje s djecom isključeni su. Ne trebate ni pitati jer iz iskustva znam. Tisuću zašto, tisuću zato. Vođenje je puno bolje ulaganje u putovanje s djecom nego li kupnja kakve skupe šizofrene plastike koja se non stop reklamira po privatnim televizijama. Djeca će se bolje i edukativnije zabaviti uz dobrog turističkog vodiča, nego li uz lošu plastičnu maštariju. Kad imate takav intro u grad, onda će i večera bolje sjesti, no ne zaboravite da na Poluotoku ne živi puno ljudi, ali ipak svi sezonski restorani ne odmaraju i imam osjećaj da polako jača gastronomska zimska scena.

Ako ste već kod nas u vrijeme kad ne traje simpatični Advent na Trgu Petra Zoranića, gdje se da prizalogajiti, imate tih par lokacija za solidnu večeru. Neki od restorana dio su akcije Đir po gradu, uz povoljnije zimske cijene. Općenito zadarski restorani nemaju kid’s corner – da se naći i u kafićima i pizzerijama i frizerskim salonima kakav stolić s bojicama, papirom i par igračaka, ali rezervirana dva mjesta za roditelje s kolicima (i to piše majke!) ona su parkirna ispred Lidla.

Kulturni kantuni

Ujutro možete napraviti par stvari, zavisno od afiniteta i programa. Ali pretpostavimo da ste vi neki fiktivni posjetitelj i da ćete ostati i na ručku (ili nekom light brzogrizu) prije nego li popodne krenete doma.

Od gradskih muzeja najrafiniraniji i najslavniji je onaj naziva Srebro i Zlato Zadra. Klasičan je to muzej crkvene umjetnosti, ali iza sebe i ispred vas ima strašne priče o relikvijama, Carpacciu (slikaru, pa tek onda jelu), anžuvinskim kraljičinim krunama i benediktinkama koje se skrbe nad postavom. Ne znaš koja je priča bolja, ona o čuvaricama ili one koje kriju pojedini eksponati. Tu je još i odličan rimski kat Arheološkog muzeja i drugačiji, dizajnerski djeci vizualno najbliži Muzej stakla.

Za eventualna događanja, kojih je zimi naravno manje, možete konzultirati stranice gradskog TZ-a, zadar.travel, a za one koji bi htjeli i sami i bez vodiča, ipak malo kulturno prosurfati gradom – sasvim dovoljni, sažeti i informativni vodiči su Antuna Travirke (u knjižnici posudite odmah dva, onaj o Dalmaciji ili na licu mjesta kupite onaj o Zadru). Za planove grada, brošure i sve turističke snove tu je novi TIC kod mosta. Kažu naša da je unutra ono slaganje puzzli na taktilnim ekranima jako zabavno dok se vi informirate. Takozvano turističko puzzliranje.

Igrališta za djecu, makijato za mame i tate

Ali ako vas kultura baš toliko i ne dira, već vam se šeta, pije kava, gleda more, tu je i barkajol – trominutni tradicionalni prijelaz na vesla s Poluotoka na kopno. Tamo je Marex, kafić koji ispraća generacije s pogledom na otoke i grad, sa malim prostranim dječijim igralištem tik uz terasu. Koja klackalica, vrtuljak i ljuljačka sasvim su dovoljni za coffe break.

Solidno igralište sa više sadržaja je i na Rivi, blizu Orgulja, parku Vruljica i uz još par kvartovskih tu su i ona, bolja i lošija, klasično trgovačka dječija iživljavališta pokraj šoping centara Citty Galeria i Centar Iadera, dok one male nehumane buže za kratkoročna dječija energetska ispuhavanja unutar nekih trgovina nećemo ni spominjati.

Krasno mjesto za meditaciju uz pogled na bogatu botaničku lepezu dječije je igralište u gradskom parku Vladimira Nazora. Uz oprez, ponad su visoki bedemi, svježe opiturani UNESCO-vom poveljom. A možete kombinirati i kulturu i kavu na uz Rivu najprostranijem javnom prostoru u gradu – Forumu: Rimljani su planski gradili forume za vrtenje Infinity Nado zvrkova, neki drugi kasnije su preradili crkvu Svetog Donata za free climbing i svi ti razbacani arhitravi, kapiteli, maskeroni, kameni sarkofazi i zidići taberni povijesni su elementi za jednu radnu, aktivnu suvremenu dječiju predstavu. Kamenja su to i za lokalne skejtere koja cikom, vikom, pokojim razbijenim koljenom i glavom, osmijehom i životom zrače.

Šoping ne centriraj

Plaže su ipak najljepša i najbolja dječja igrališta: kod svjetionika na Puntamici, na Kolovarima – sve za ljenčarenja uz kavu dok djeca traže školjke, bacaju kamenje u vodu koja se zove more i ribe koje, iz nekog razloga bježe čim se upre prstom u njih. Prema luci, kroz Arbanase do Punta Bajla, manje plaža, više šetnja ili između, kod kafića Porthos, oko kojega su i plaže i trampolini s kojih djeca mogu preskočiti otok Ugljan i aterirati na Kornate; oni vještiji čak polete prema Italiji.

Niz obiteljski-s-djecom vjetar je Jedriličarski klub Uskok – i igralište i plaža i kava u klubu na plastičnim stolicama. Tri jarbola u jedan. Dragi nam obiteljski i ljetni i zimski paket. Ja jesam iz nužde, ali vi nemojte ako baš ne morate – ostaviti djecu u onom mini boravištu najvećeg trgovačkog centra u gradu. Ne zato što je loše (dapače, iskustva su mi poprilično pozitivna, premda je ponekad znala biti tolika navala jer je toliko roditelja čekalo šoping da mjesta za svu djecu i nije bilo), već kojeg vraga ćete dolaziti u grad i otići u šoping ako sve te robne marke ionako imate i kod vas, a i cijene s popustom su iste!

Ako pak dolazite iz manjeg mjesta i šoping se na izletu podrazumijeva, onda neću ni navoditi ime tog centra jer ga već znate.

Kolači, nakit, knjige i pokoja riba

Na kolače možete kao i mi, šećerni lokalci, tradicionalno u Malu kavanu, koja na žalost nema onaj fin de siècle štih i danas se zove Danica sa solidnom izborom kolača (isto tako Kalelargu nitko ne zove oficijelnim imenom Široka ulica) ili ako ste hipsterskiji roditelji u Coffe & Cake, (izbor manji i skuplji) ili ste ona vrsta koja voli žur i glamur – za vas tu je butik hotel Art s odličnim izborom slastica i njihova novootvorena slastičarska filijala u zgradi koju zovemo Peglica (oblik zgrade, ne kolača) Za one koji vole nešto drugačije, posebnije, neki detalj s kojim se mogu pohvaliti na Instagramu ili su pak iskreno radoznali u potrazi za drugim, simpatičnijim, vrckavo veselim stvarima, evo ih par, od oka:

Potraga za blagom – pošto smo obiteljski u svim vidovima turizma i vodimo tu i tamo djecu na poludnevne, jednodnevne i rjeđe višednevne (češće otkad rastu), na žalost ovo nismo stigli isprobati. Postoji FB stranica i web stranica koja nije na hrvatskom. Ali vidite vi pa javite kako je bilo, jer ne bi bilo ni TripAdvisora kad bi svi šutjeli. Dakako, tu se već morate potruditi oko termina, kao i s puhaonicom stakla u Muzeju stakla. Provjerite da li to van sezone funkcionira i kupite kakav šareni stakleni nakit od Antonije Gospić.

Dječji odjel Gradske knjižnice Zadar, čiji prozori gledaju na unutrašnje dvorište s kafićem uopće nije loše mjesto za odvojiti nekih tri kvarta ure (45 min, op.p.) zabavljajući se s vrlo dobrim izborom edukativnih igračaka, slikovnica, knjiga i svega onoga što i nama čini čitljivim djetinjstvo naše djece. Ako želite ipak i nešto virtualno – recimo, što za generacije djece znači zadarski bazen ili što je to igralište za frenje, ima li zadar svoj sleng i kakvi su mu grafiti? Pročitajte leksikon zadarske urbane kulture usput.

Pijaca i ribarnica – zvuči čudno?! Pa baš i ne. Jer svi turisti, veliki i mali, koje sam proveo kroz ribarnicu, usput i pijacu, nikad nisu ništa kupili ali djelovali su zadovoljno (poneki i gladno). Zamislite, o, samo probajte zamisliti vaše dijete sretno nakon što ste posjetili neki mall, šoping centar, dućan, trgovinu, kafić, kiosk, a da mu ništa, ono ama baš ništa, niste kupili… Zato ih odvedite tamo, vidjet će ribe koje možda prije nisu, ljigave hobotnice i sipe, kunjke i dagnje, a vi ćete možda naletjeti na slane inćune, paški sir ili ćete bar napadnuti sa svih strana od prodavača voća i verdure, osjetiti lanac života u najhranidbenijem obliku.

Đir do kraja i praga grada

Grad je prekriven wi-fi mrežom, ima buru koja mu puše iznad glave i jugo koji dere iz duše. I ako puše dobar jugo, svratite do mula (onaj istaknuti dio Rive na koji su nekad pristajali parobrodi ) na adrenalinsku igru hoće li vas smočiti val. Uz buru ćete i u kalama disati punim plućima, otoci će se približiti, a Velebit od te meteorološke sreće poplaviti.

Prometno je Zadar lako skužljiv nakon što se bez GPS-a par puta u njemu izgubite. Mislim, meni popravi dan kad čujem nekoga: “A di je ovaj krenija…?“, sve odmahujuć glavom i dodajući onaj c-c-c jezikom od nepce. I ako vi već krenite tijekom praznika ili za jedan vikend (ponavljam, 24 sata, ne manje, može ako je sunčano slobodno i koji dan više), imajte na umu i drumu kako Zadar, kao i sve naše urbane sredine, nije  baš neki grad koji je osvijestio sadržaje za djecu koja putuju s roditeljima.

Ali za roditelje koji vole biti djeca bez problema se može pronaći sasvim pristojnih darova.

Ante Alerić