Alissa Quart izvršna je urednica neprofitne organizacije i medijske platforme Economic Hardship Reporting Project(EHRP) , posvećene naručivanju, uređivanju i distribuciji reportaža o zadnjoj američkoj krizi i nejednakosti. Autorica je četiri publicističke knjige, uključujući i hvaljenu Squeezed: Why Our Families Can’t Afford America, a također piše kolumnu za Guardian pod naslovom Outclassed. Na konferenciji će predstaviti inovativni model koji EHRP primjenjuje u proizvodnji i distribuciji medijskih sadržaja.
Antonela Marušić, rođena 1974. u Dubrovniku, studirala je hrvatski jezik i književnost. Kao studentica, objavila je svoju prvu zbirku poezije “Sezona Bjegova” (1994). Autorica je romana “Posudi mi smajl” (2010), “Do isteka zaliha” (2013) i zbirke kratkih priča “O ljubavi, batinama i revoluciji”. Njena proza i poezija prevedene su na engleski, njemački, slovenski, albanski i makedonski jezik. Jedna je od osnivačica feminističkog portala Vox Feminae s kojim redovno surađuje. Antonela piše za nekoliko hrvatskih nacionalnih i regionalnih portala tekstove o nezavisnoj kulturi, književnosti, glazbi i ljudskim pravima (Novosti, Kulturpunkt, Proletter, Maz, Crol, LGBT.ba). Trenutačno radi na glazbenom dokumentarcu inspiriranom fenomenom ženskih umjetnica na hrvatskoj nezavisnoj glazbenoj sceni.
Danica Ilić radila je kao novinarka i dopisnica za TV N1, međunarodnog partnera CNN-a, te izvještavala o Brexitu, britanskim izborima, ‘Panama papers’, ‘Wikileaks cables’, Snowdenovim dokumentima; te kao urednica i voditeljica vijesti u koprodukciji između BBC World Service i RTV B92. Danica je iskusna online i televizijska novinarka, medijska trenerica i voditeljica radionica specijalizirana za etičko novinarstvo, inkluziju i različitost, multimedijsko izvještavanje, izvještavanje o marginaliziranim grupama i odgovornu upotrebu društvenih mreža. Održala je niz treninga o inkluziji i različitosti u medijskom sadržaju i redakcijama uključujući radionicu za LGBT zajednicu u Kini, ženske organizacije u Alžiru i Maroku, osobe s invaliditetom u Makedoniji, autorica je vodiča za odnose s online medijima za aktiviste civilnog društva koji je objavio Media Diversity Institut te koautorica izvještaja o duboko ukorijenjenim stereotipima o muslimana u mnogim zapadnim medijima.
David Rajlić rođen je 1984. Gamer je od 1989. i nabave prve 286-ice do dana današnjeg. Diplomirao je matematiku i fiziku. Doktorski je student na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci. Medicinski je fizičar pri Zavodu za medicinsku fiziku i zaštitu od zračenja KBC Rijeka. Bavi se planiranjem terapije zračenjem → gejmanjem koje spašava živote. Od 2008. član je organizacijskog odbora konvencije fantastike Rikon zadužen za znanstveni i gaming program. Organizirao je i sudjelovao u većem broju predavanja, panela i prezentacija na temu gaminga, razvoja igara u Hrvatskoj, crowdfundinga, mikrotransakcija, dizajna igara, gejmifikacije u nastavi, pristupačnosti video igara, objektifikacije i seksizma u video igrama itd.
Domagoj Kučinić je diplomirao muzikologiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Pohađao je obrazovni program Centra za ženske studije i Političku školu za umjetnike (i sve zainteresirane) u organizaciji kustoskog kolektiva BLOK u Zagrebu. Posljednjih nekoliko godina radi u organizacijama različitih glazbenih festivala i koncerata te se bavi glazbenom kritikom. Trenutno je dio tima programskog pravca Kuhinja različitosti Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture.
Ilija Milošević rođen je 1980. godine u Beogradu, Ilija Milošević se nakon završene Srednje Muzičke Škole „Mokranjac“ i nekoliko godina na Fakultetu Dramskih Umjetnosti, profesionalno posvećuje produkciji, promociji i menadžmentu u medijima, kulturi i industriji zabave, angažiran na različitim lokalnim i regionalnim projektima među kojima su Exit Festival, Refract i IDAHO Belgrade, kao i brojnim nezavisnim umjetničkim i društveno angažiranim inicijativama. Dolaskom Universal Music Group 2009. godine i sa početkom njenog direktnog poslovanja na teritorijama Zapadnog Balkana, vodi beogradski ured ove globalne muzičke kompanije odgovoran za sve njene aktivnosti u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Kao strastveni ljubitelj muzike i izvedbenih umjetnosti u najširem smislu, često se u javnosti pojavljuje kao novinar, govornik i izvođač.
Ivana Nikolić Popović pohađala je i diplomirala na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu i diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na odjelu Slikarstva. Pokrenula je nekoliko poduzetničkih projekata, a trenutno uspješno vodi vlastitu tvrtku Brendsfera, Kao EU Ambasadorica poduzetništva žena od 2010. godine držala je mnoge radionice i motivacijska predavanja. Odlično poznaje područje kreativnosti i kreativnih i kulturnih industrija, kreativne ekonomije, brendiranja i komunikacije. Objavila je brojne članke iz područja kreativnosti i kreativnih i kulturnih industrija, vodila studiju mapiranja kreativnih i kulturnih industrija u Hrvatskoj te održavala brojna predavanja kao gost predavač i sudjelovala u izradi mnogih razvojnih strategija. 2013. godine izabrana je za predsjednicu Hrvatskog klastera konkurentnosti kreativnih i kulturnih industrija, a 2017. godine izabrana je za zamjenicu predsjednika Zajednice kreativnih i kulturnih industrija pri HGK. Autorica je i voditeljica mnogih društveno angažiranih i kulturno-umjetničkih projekata od kojih su neki recentniji: mreža Kreativnih gradova Hrvatske, Nagrada Kreativni gradovi Hrvatske, Projekt Ilica: Q’ART, Mjesec kreativnih i kulturnih industrija, Dani kreativnosti i inovativnosti, Nagrada za kreativnost i inovativnost.
Jaka Primorac radi kao viša znanstvena suradnica na Odjelu za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) u Zagrebu. Doktorirala je sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2010. godine. Njeni znanstveni interesi presijecaju područja sociologije kulture, sociologije medija i komunikacija te sociologije rada. U svojem se radu bavi odnosom kulture i ekonomije s posebnim fokusom na pitanja kulturnog i kreativnog rada, te kulturnih i medijskih politika. Sudjelovala je kao voditeljica i suradnica na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim projektima (npr. Jean Monnet projekt CULPOL, projekt ‘Access to Culture. Policy Analysis’ Programa Kultura, COST akcija ‘Dynamics of Virtual Work’, FP7 projekt MEDIADEM Instituta ELIAMEP, te u ekspertizama iz područja kulturnih politika za Europski parlament, Svjetsku banku i dr.). Dobitnica je nagrade Cultural Policy Research Award 2005.godine koju dodjeljuju Europska kulturna zaklada i Riksbankens Jubilieumsfond. Suradnica na projektu Kompendija kulturnih politika i trendova u Europi Vijeća Europe i Instituta ERICarts od 2008. godine. Od 2019.godine dopredsjednica je Hrvatskog sociološkog društva (HSD).
Lela Vujanić radi kao glavna voditeljica programa Kuhinja različitosti u Rijeci 2020 – Europskoj prijestolnici kulture. Rođena u najgorem i najljepšem kvartu ikad – Željezari Sisak – gdje su umjetnici u udruženom radu lijevali skulpture od željeza, pa gdje god dođe baca na industrijske teme i estetike. Diplomirala filozofiju i komparativnu književnost u Zagrebu. U New York sletjela 2011, taman kad je počeo Occupy. Prestižnu Fulbright stipendiju iskoristila na nimalo prestižan način – posjećujući okupacije i proučavajući radikalne politike od istoka do zapada Amerike. Radila manično, mnogo različitih stvari – od organizacije festivala, konferencija o samoorganiziranju, produkcije opskurnih TV emisija i uređivanja marginalnih časopisa, poput 04, Megazin za hakiranje stvarnosti. Ponosna je članica Mreže antifašistkinja Zagreba. Print joj je tiha patnja, a društveni pokreti inspiracija. Ne može se odlučiti između potpunog ukinuća rada i svima dostupnog zaposlenja. Od rujna 2017. živi u Rijeci, ne zna skuhat’ ništa, a radno mjesto joj se zove Kuhinja.
Dr. Lev Manovich jedan je od vodećih teoretičara digitalne kulture, autor najznačajnije knjige u području novih medija – The Language of New Media, utemeljitelj Cultural Analytics Laba i pionir u području primjene znanosti o podacima na analizu suvremene kulture. Predaje Na konferenciji će predstaviti svoj novi projekt Elsewhere, koji istražuje promjene u različitosti u raznim područjima kulture koristeći podatke na Internetu, odnosno milijune korisničkih zapisa od 2007-2019, s ciljem uspostave novih metoda proučavanja kulturnih i kreativnih industrija.
Luka Benčić (1977, Rijeka), novinar Jutarnjeg lista, pjevač, gitarist, skladatelj, aranžer i tekstopisac u riječkom bendu My Buddy Moose te klavijaturist, aranžer i jedan od skladatelja u bendu The Strange (Rijeka/Ljubljana/Zagreb). Glazbom se aktivno bavi od 1993., prethodno je svirao u bendovima Avlijaneri i The Stoned Cows. S grupom My Buddy Moose djeluje od 2004. godine, a prvi istoimeni album objavljuju 2006. za zagrebački label Dancing Bear. Za istu izdavačku kuću do današnjeg dana objavili su još tri albuma, “Wonderful Feeling of Emptiness” (2010), “Shine! Shine! Shine!” (2013) i “IV” (2017). Od 2010. do 2018. svirao je klavijature i povremeno bas gitaru u sisačkom bendu The Bambi Molesters. S grupom My Buddy Moose svirao je niz koncerata u klubovima i na festivalima diljem regije (Hrvatska, Srbija, Slovenija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina), susjednih zemalja (Austrija) te u Velikoj Britaniji. Kao dio live postave Bambi Molestersa, također je svirao u klubovima i na festivalima po čitavoj regiji, zemljama Europe (Austrija, Njemačka, Italija, Francuska, Španjolska, Mađarska, Nizozemska, Velika Britanija) te u Brazilu, gdje su 2015. bili na dvotjednoj turneji. S grupom The Strange, koja je prvotno formirana od nukleusa Bambi Molestersa, s američkim kantautorom Chrisom Eckmanom (The Walkabouts, Dirtmusic…) kao frontmenom, sudjelovao je u snimanju hvaljenog albuma “Echo Chamber” (2018) kojeg je u Hrvatskoj objavio Dancing Bear, a za međunarodno tržište poznata njemačka izdavačka kuća Glitterhouse Records.
Mark Taylor je viši predavač kvantitativne metodologije na Sheffield Methods Institute, Sveučilišta u Sheffieldu i AHRC Leadership Fellow (Kreativna ekonomija). Autor je znanstvenih radova o nejednakosti u kulturnim i kreativnim industrijama te (zajedno s Orian Brook i Dave O’Brien) autor izvještaja iz 2018. Panic! It’s An Arts Emergency, objavljenog u suradnji s Barbican Centrom, Create London i Arts Emergency.
Milan Živković je redatelj i scenarist iz Zagreba. Bavi se istraživanjem medija i medijske politike, područjima za koje je bio zadužen u Ministarstvu kulture RH od 2012. do 2015.
Mirjana Matešić je od 2004. ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj. Aktivno promovira implementaciju održivog razvoja kroz organizaciju i sudjelovanje na projektima te kao organizator radionica, seminara i projekata s ciljem podizanja svijesti o potrebi primjene koncepta održivog razvoja u Hrvatskoj. Pokrenula je kvartalno glasilo HR PSOR-a, «Gospodarstvo i održivost» koje promiče održivi razvoj u gospodarstvu. Autorica je dviju knjiga i niza radova iz područja održivog razvoja i društveno odgovornog poslovanja. Jedna je od kreatora projekta Indeks DOP-a, nagrade za društveno odgovorna poduzeća u Hrvatskoj. Članica je Državnog savjeta za održivi razvoj i zaštitu okoliša. Doktorirala je 2010. na sociologiji održivog razvoja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, magistrirala je 2008. poslovnu ekonomiju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a diplomirala je 1995. godine ekologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Nataša Antulov diplomirala je dramaturgiju izvedbe na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radi kao dramaturginja u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci i predaje na studiju Gluma i mediji pri Akademiji za primijenjenu umjetnost u Rijeci. Također radi kao redateljica, dramaturginja i autorica na raznim kazališnim i filmskim projektima. Članica je i suosnivačica skupine za veliku muku – Muzak i izvedbeno inkluzivne grupe Peti ansambl.
Nela Simić trenutno je u funkciji koordinatorice odnosa s javnošću projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Od 2009. godine radi kao novinarka u raznim dnevnim i tjednim izdanjima, a od 2013. na radiju. Radila je kao urednica kulture i voditeljica na Radiju 101 i Radiju 808, a PR iskustvo stjecala je radeći na brojnim glazbenim i umjetničkim manifestacijama poput Outlook i Dimensions festivala, Relija po galerijama i dr. Osvojila je Rektorovu nagradu 2014. godine za pokretanje i urednički rad na sveučilišnom časopisu “Global” Fakulteta političkih znanosti i novinarstva u Zagrebu.
Nakon što je diplomirala novinarstvo 2012. godine u Zagrebu, 2016. godine u Trstu stječe magisterij iz komunikacijskih znanosti. Pohađala je dvogodišnji seminar The DeVos Institute of Arts Management u Zagrebu namijenjen djelatnicima u kulturi i certificirani tečaj za specijalista internetskog marketinga na Algebri. Osnivačica i voditeljica galerije Pikto u Zagrebu gdje je u pet godina postojanja postavila i organizirala više od 70 izložbi, predavanja, performansa i sl. Predsjednica je Udruge za poticanje kreativnosti – Atanor koja organizira kulturne manifestacije: Reli po galerijama, Thru The Bushes i Art Pullover.
Olga Dimitrijević sebe (još uvijek) smatra jugoslavenskom spisateljicom i kazališnom autoricom. Svoju master tezu, “Tijelo narodne pjevačice: konstrukcije nacionalnih identiteta u Srbiji nakon 2000 godine”, obranila je na Central European Sveučilištu u Budimpešti. Od tada, narodne pjevačice i njihove pjesme snažno su uticale na njen rad. Neprekidno se vraća temama kao što su društveni sukobi i nepravde, žensko prijateljstvo i solidarnost, queer povijest, ograničenja političke imaginacije i mogućnosti zamišljanja i stvaranja boljeg sveta. Među njenim značajnijim dramama su: “Ja često sanjam revoluciju”, “Moja ti”, “Narodna drama”, “Radnici umiru pjevajući”, “Samo da se pozdravimo”. Autorica je predstava “Ja često sanjam revoluciju”, “Crvena ljubav” (po romanu Aleksandre Kolontaj), i “Sloboda je najskuplja kapitalistička riječ” (sa Majom Pelević, Bitef 2016). Učestvovala u izložbama Ajnhajtclub (Freiraum Q21, Beč ), Performans, performativnost i dokument (MSUV, Novi Sad), Risk Change (MMSU, Rijeka). Dobitnica Sterijine i Mihizove nagrade za dramski tekst. Živi i radi između Beograda i Rijeke.
Sanja Bojanić je istraživačica uronjena u filozofiju kulture i queer studije s fokusom na suvremene forme i odnose roda, rase i klase. Studirala je filozofiju na Sveučilištu u Beogradu, magistrirala na studiju hipermedija na Sveučilištu Paris 8, te doktorirala na Centre d’Etudes féminines et d’etude de genre, proces koji je vodio interdisciplinarnom istraživanju baziranom na eksperimentalnim umjetničkim praksama, queer studijama i teoriji afekta. Predavala je na Sveučilištu Aberdeen prije nego što se pridružila Sveučilištu u Rijeci gdje sada radi kao Izvršna direktorica Centra za napredne studije Jugoistočne Europe (CAS SEE) i prodekanica za međunarodnu suradnju Akademije primijenjenih umjetnosti.
Srđan Laterza pisac je i kreativni direktor. Kreira interaktivna iskustva i komunikacijske strategije za vodeće brandove, marketinške agencije, IT tvrtke i kulturne ustanove. Autor je izložbe indie videoigara Politika emocija (Hrvatsko dizajnersko društvo, 2018.) i festivala 1000 novih života, posvećenog utjecaju videoigara na umjetnosti i društvo (Muzej suvremene umjetnosti, 2019). Za Goethe Institut i Francuski institut kreirao je Interactive Empathy, program za edukaciju na polju interaktivnog pripovijedanja, u suradnji s konferencijom REBOOT, Animafestom i domaćim sveučilištima.
Srđan Sandić je završio Fakultet političkih znanosti, studij novinarstva, Mirovne studije i UN akademiju te Ženske studije u Zagrebu, a upravo završava i MA komparativne književnosti. Objavljivao ili još uvijek objavljuje na portalima booksa.hr, kulturpunkt.hr, queer.hr, časopis Zarez, TEMA, B 92, Moderna vremena, Hrvatskom radiju Treći program, Novostima, Vizkultura, forum.tm, Prosvjeta, Književna republika, Književni pregled, Kazalištu, Balkanwriters, GLOBUS, lupiga.com itd… Kao dramaturg i dramatičar radio za HR 3 i kazališta (teatar &TD, Mala Scena, ZPC, HNK Ivan Pl. Zajc) te pohađao niz dramaturško-redateljskih radionica i seminara. Piše književne i kazališne kritike. Član je Hrvatskog društva pisaca. Objavljeni radovi: S(i)nu bez s(i)nova (Sandorf, 2012.), Književne večeri sa Srđanom Sandićem (Velvet, 2013.),Vrati se i kaži zbogom (suautorstvo s Raphaelle Oskar, Hrvatsko društvo pisaca, 2014.).
Vedran Vivoda – rođen i odrastao u Rijeci gdje je završio studij povijesti i studij informatike na Filozofskom fakultetu. Nakon rada u školskom sustavu kao učitelj i nastavnik, otvara Crane 51, te se bavi edukacijama mladih, EU fondovima, gospodarenjem otpadom i izradom video igara. Tokom godina bio je član i predsjednik Udruge „3. zmaj“, urednik nekoliko brojeva fanzina “Eridan”, kojeg izdaje Udruga „3.zmaj“, organizator nekoliko konvencija fantastike “Rikon”, urednik zvučne knjige za slijepe i slabovidne osobe “Djeca sunca“. 2017. godine završava tečaj za pisca u videoigrama u Machini – Akademiji za izradu video igara. 2018. pokreće vlastiti projekt igre Temporium u kojem je glavni pisac i voditelj projekta. Uz to pokreće osnivanje Udruge proizvođača igara PGŽ čiji je i trenutni predsjednik. Udruga je u svojoj prvoj godini postojanja organizirala niz događaja: Global game jam, četiri MeetUp-ova game developera, panel u sklopu izložbe Games and Politics, te dva RiSpawna kao dijela dječjeg festivala Tobogan (Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture).
Vojko Obersnel gradonačelnik je Rijeke od 2000. godine, trenutačno u svojem šestom mandatu. Po struci je magistar prirodnih znanosti. Član je SDP-a od 1990. Obersnel je rođen u Rijeci 1957. Magistrirao je prirodne znanosti i medicinsku genetiku. Do 1997. radio je na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Uvodeći nove standarde u funkcioniranje gradske uprave, uključujući i otvorenost prema građanima i način upravljanja, Obersnel je transformirao Rijeku u jedan od najtransparentnijih gradova u Hrvatskoj. Svi njegovi mandati obilježeni su s jakim gradskim programima socijalne zaštite koji štite brojne građane. Njegov trenutačni mandat je također obilježen izuzetnom upotrebom EU fondova koji se koriste da bi financirali velike razvojne projekte u Rijeci. Obersnel je bio Predsjednik Udruženja gradova i općina u Hrvatskoj. Trenutačno je potpredsjednik Europskog odbora regija i član Povjerenstva za okoliš, klimatske promjene i energiju.
Vuk Ćosić jedan je od pionira net.arta devedesetih, kasnije digitalni strateg i konzultant na korporativnim i političkim projektima u Sloveniji. Živi između Ljubljane i Rijeke. Često izlaže: (Manifesta, Zurich; Whitechappel, London; Venecijanski bijenale; Habana Bienial; Manifesta, Zurich; ICA, London; Beaubourg, Paris; Reina Sofia, Madrid; Garage, Moskva; ICC, Tokio; Kunsthalle, Beč; Digital Artlab, Tel Aviv; ZKM, Karlsruhe; Ars Electronica, Linz; Castello Rivoli, Torino; Walker, Minneapolis; Postmasters, NYC; Friedricanum, Kassel; Neue Galerie, Graz; IAS, Seoul; Baltic, Newcastle; Moca, Oslo; Barbican, London, Cabaret Voltaire, Zurich) i predaje (Muzeji: Castello Rivoli, Torino; Beaubourg, Paris; Guggenheim, Venecija; CCA, Glasgow; Thing, NYC; LAMoCA, LA; Cabaret Voltaire, Zurich).