U subotu 10. listopada 2020. godine s početkom u 20.00 sati, u potkrovlju Muzeja moderne i suvremene umjetnosti (ulazak kroz dvorište PIK-a, Krešimirova 26), održava se program Trećeg bienala industrijske umjetnosti koje osim izloženih umjetničkih radova obuhvaća i izložbu Pik nekad i sad te koncert Izeta Medoševića.
Bijenale industrijske umjetnosti (IAB) međunarodna je izložba suvremene umjetnosti zamišljena kao eksperimentalni laboratorij koji u svojem ishodištu polazi od industrijske topografije Istre i Rijeke, a odražava pojave koje su oblikovale društveni i kulturni pejzaž regije, koncentrirajući se na specifičan kontekst triju gradova: Labina, Pule i Rijeke, uključujući i njihova najbliža susjedstva: Rašu, Vodnjan i Opatiju.
Ovogodišnje izdanje tematski je podnaslovljeno Ride Into the Sun – Ravno u Sunce. Naslov je preuzet od istoimene pjesme legendarnih njujorških glazbenika Velvet Underground, a utjelovljuje imanentnu težnju za boljim svijetom i životom koja se može završiti ugodnim snom o suncem obasjanoj Arkadiji, miroljubivom i prosperitetnom društvu idiličnog života ili noćnom morom paklenog svijeta prepunog ljudskih i prirodnih katastrofa.
Treće bijenale industrijske umjetnosti održava se od 10. listopada do 21. studenog u sklopu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, u Labinu, Raši, Opatiji, Rijeci te Puli i Vodnjanu. Riječka epizoda u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti jednodnevna je umjetnička manifestacija suvremenih umjetničkih praksi. Izložbeno-glazbenim programom u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti želi se upozoriti na još uvijek neriješeno pitanje pristupačnosti kako tom tako i većini drugih muzejskih prostora osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću. Pored tog krucijalnog problema, radovima izloženim u potkrovlju Muzeja propituje se odnos rada i nerada te radikalni koncept svijeta post-rada koji napušta trenutačno dominantnu ideologiju rada.
Izloženi radovi:
Jan Fabre, Lubanja / Skull, 2000. (ljudska lubanja oblijepljena ljuskama skarabeja, preparirani štakor)
Belgijski umjetnik Jan Fabre predstavio se 2006. godine u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik izložbom Umbraculum za Dubrovnik, nakon koje je Galeriji (Zbirka moderne i suvremene umjetnosti) donirao rad Lubanja/Skull (2000.). Fabreova svestranost koja se očituje u nizu zanimanja kojima je zaokupljen, obiljem produkcije i snažnom životnom energijom, razlozi su zašto ga struka uspoređuje s Peter Paul Rubensom. U trenutku preispitivanja smrti, Fabre radi instalaciju Lubanja (2000.) prekrivajući ljuskama skarabeja cijelu površinu lubanje, te fiksirajući u usta prepariranog štakora. Tim činom potiče razlaganje fundamentalnih pitanja o čovjeku. Ljudsko biće u sebi posjeduje vječnu žudnju za svijetom koji je iza svijeta empirijske relativnosti. Tematizira se smrt kao prelazak u novo. Skarabej – kukac koji je u starom Egiptu simbolizirao uskrsnuće, besmrtnost, cikličko sunce, načelo vječnog vraćanja, metamorfozu – postaje zaštitnim znakom Fabreova rada, a njegove sjajne ljuske za umjetnika su spiritualno tijelo.
Roman Singer, Krevet / Bed, 1996. (jednokanalna video instalacija, 4’10”)
Od 1970-ih Roman Singer koristi film i video za dokumentiranje radnji koje izvodi. Ti događaji djeluju poput kratkotrajnih privremenih skulptura i obično se vrte oko bezizražajnih šala i uključuju nestašan humor, te kvazi-znanstveni pristup. Krevet je akcija koja uključuje helihopter igračku. U videu je umjetnik prikazan kako nepomično leži u krevetu. Miran je, u položaju savršenog opuštanja sve dok odjednom u sobu ne uleti helikopter. Približava se, udaljava, pomiče prema gore, spušta prema dolje, a zatim radoznalo dolazi na udaljenost od nekoliko centimetara od Singerove glave poput opreznog divljeg stvorenja koje u jednom trenutku savlada znatiželja. Singerov rad Krevet dio je kolekcije privatne zaklade TBA21.
Ulay, A close work, joy for loving you, 2015.
Ulay je bio njemački umjetnik performansa poznat po ambicioznim konceptualnim radovima i suradnjama s bivšom partnericom, poznatom umjetnicom performansa Marinom Abramović. Ulayev rad istražuje tijelo, spol i presjek između performansa i fotografije. Rad je iz kolekcije Daniele Urem.
Izložbu kurira međunarodni kustoski tim: Gerald Matt (AT), Branka Benčić (HR), Christian Oxenius (DE/IT), Slaven Tolj (HR), pod vodstvom L.A.E. XXI: Dean Zahtila, Predsjednik i Damir Stojnić, umjetnički voditelj