U okviru programskog pravca Dopolavoro, u četvrtak 8. listopada u 20 sati u prostoru Exportdrva (Grobnička riva bb, Rijeka) otvara se izložba Piratska skrb, kojom će se predstaviti međunarodna mrežu aktivista i istraživača koji se protive kriminalizaciji solidarnosti i rade na izgradnji zajedničkih sustava skrbi za ljude.

Kao dio programskog pravca Dopolavoro, izložba “Piratska skrb” (en. Pirate Care) je uvod u sve prisutnije oblike aktivizma u kojima se susreću “skrb” i “piratstvo”, aktivizma koji pokušava na nove i zanimljive načine intervenirati u jedan od najvećih izazova našeg vremena, to jest “krizu skrbi”. Izložba polazi od pretpostavke da živimo u vremenu u kojima je skrb, kao politički i kolektivni kapacitet društava da se brinu o potrebama ljudi i njihovog okoliša, često dovedena u pitanje ili čak kriminalizirana.

Presudno za prakse piratske skrbi je spremnost da otvoreno krše zakone i pravne režime kad god ti zakoni i režimi onemogućuju solidarnost te da politiziraju taj neposluh kako bi dovele u pitanje status quo. Taj neposluh i to politiziranje te prakse čini piratskom skrbi.

Izložba je nastala na Silabusu Piratske skrbi. Silabus je korpus pedagoških materijala u nastajanju koji pišemo s aktivistima/-cama i umjetnicima/-ama piratske skrbi kako bismo aktivirali učenje iz njihovih praksi. Silabus živi na platformi za online izdavaštvo Sandpoints koju razvija Marcell Mars, a ona omogućuje kolaborativno pisanje i remiksiranje silabusa te održavanje kataloga tekstualnih materijala koji prate silabus. Prva verzija silabusa pisana je u studenom 2019. godine tijekom rezidencijalnog boravka desetak aktivistica i umjetnica koji je Drugo more organiziralo u sklopu programa Rijeka 2020, a svjetlo dana je ugledala 8. ožujka za otvorenje izložbe “…o kruhu, vinu, autima, sigurnosti i miru” u bečkom Kunsthalleu.

S izbijanjem zaraze COVID-19 u Europi u ožujku, Piratska skrb je bila jedna od rijetkih aktivnosti u sklopu Rijeke 2020 koja nije obustavljena. Rad na silabusu transformirao se u kolektivno dokumentiranje vala organiziranja uzajamne pomoći, solidarnosti i skrbi u lokalnim zajednicama kako bi se ublažile zdravstvene, socijalne i ekonomske posljedice pandemije, a koje je dobilo naslov “Izravnajmo krivulju, povećajmo skrb”. Proširena mreža sudionica u Piratskoj skrbi skupljala je i kreirala bilješke, savjete i praktične upute za prakse koje su nastajale iz spontano organiziranih inicijativa u Hrvatskoj, Italiji, Britaniji i drugdje. Ta pravovremena reakcija našla je na veliki opći i znanstveni odjek diljem svijeta, s intervjuima, spominjanima i prilozima u izdanjima i događanjima kao što su Artforum, Wired, Art Monthly, The Care Manifesto, MoneyLab #8, Venice Climate Camp, Institut za mrežne kulture i mnogim drugima.

Predstavljajući izbor tema i primjera iz Silabusa Piratske skrbi, izložba je poziv na učenje iz neposlušnih praksi koje se opiru kriminalizaciji migracija i solidarnosti, pomažu ženama gdje pobačaj nije dostupan, zajednički organiziraju rad skrbi gdje dječjih vrtića nema dovoljno, bore se protiv krize stanovanja i duga, nude pomoć u psihosocijalnom zdravlju osjetljivim zajednicama, politiziraju feminističko pristup zdravlju kroz biološke i tehničko hakiranje te politiziraju digitalno piratstvo.

Valeria Graziano je kulturna teoretičarka i praktičarka koja je trenutno istraživačica pri Centru za postdigitalne kulture na Sveučilištu Coventry. U fokusu njenog istraživačkog rada su tehnike, tehnologije i alati koji vode k odbijanju rada i potencijalima političkog užitka. Njen pristup oslanja se na tradicije autonomističkog marksizma, institucionalne analize, materijalističkog feminizma i kritičke teorije organizacije. Međunarodna je predavačica, sudjelujući u programima na sveučilištima Roma Tre, Aalto i Goldsmiths. Kao praktičarka, razvijala je projekte za Impulse Festival; Intermediae; Manifesta 7 i Vanabbemuseum, između ostalih.

Marcell Mars je istraživač pri Centru za postdigitalne kulture na Sveučilištu Coventry. Jedan je od osnivača Multimedijalnog instituta/MAMA u Zagrebu. Njegov istraživački projekt “Studije vladajuće klase”, koji je započeo na Jan van Eyck Akademiji 2011. godine, preispituje procese digitalne inovacije, adaptacije i inteligencije u korporacijama kao što su Google, Amazon, Facebook i eBay. On je doktorand pri Laboratoriju za istraživanje digitalnih kultura na Sveučilištu Leuphana, gdje piše tezu pod naslovom “Foreshadowed Libraries”. S Tomislavom Medakom pokrenuo je projekt “Memory of the World/Public Library“, za koji razvija i održava softversku infrastrukturu.

Tomislav Medak je doktorand pri Centru za postdigitalne kulture Sveučilišta Coventry. Član je teorijskog i izdavačkog tima Multimedijalnog instituta i knjižničar-amater projekta “Memory of the World/Public Library“. U istraživačkom radu bavi se pitanjima tehnologija, kapitalizma i postkapitalističke tranzicije, s posebnim fokusom na ekonomiji intelektualnog vlasništva i nejednakoj razvijenosti znanosti i tehnologija. Autor je dvaju ogleda: “The Hard Matter of Abstracion – A Guidebook to Domination by Abstraction” i “Shit Tech for A Shitty World”. S Marcellom Marsom uredio je zbornik “Javna knjižnica” i pamflet “Guerilla Open Access”.