Retronautova abeceda došla je već do ozbiljnih slova… Pozdravljamo veliko K! A, B, C, Č, D, E, F, G, H,I, J…
…predstavlja toplinu doma, simbolizira zajedništvo. Kamin je mjesto okupljanja u hladnim mjesecima, kada studen zavlada. Funkciju kamina može zamijeniti topla peć na drva, ali one ne pružaju ugodu promatranja narančastih plamičaka. Romantični trenuci i obiteljska idila često se ostvaruje ispred kamina ili oko peći na drva, vraćaju se sjećanja iz davne i nedavne prošlosti, prave se planovi za skoru budućnost.
Tako izgleda idila u filmovima, no život nije uvijek idiličan kao u filmu. Život nije film. Katkad bude. Bračna i obiteljska idila iz starih filmova sve su rjeđe pojave u stvarnosti jer se smanjuje broj obitelji. Romantika također izumire. Peći na drva u većoj se mjeri koriste, ali iz praktičnih razloga. Zbog štednje. Manje se novaca potroši na nabavu i potrošnju drva.
Na selu se zimi može vidjeti sve više aktivnih dimnjaka, što će reći da se ljudi ponovno griju na drva. Jedno su vrijeme dimnjaci bili neaktivni. Nije da su zime bile blage, već su se mnogi grijali na plin ili struju. No, cijena plina i struje neprestance raste.
…Hepburn (1907-2003.) imala je voljenu osobu s kojom je mogla uživati u toplini kamina i promatranju plamenih jezičaka, no to je morala činiti u tajnosti. Više je godina bila u tajnoj vezi sa Spencerom Tracyjem (1900-1967.), glumcem koji se nije želio razvesti.
Zajedno su glumili u Tracyjevom posljednjem filmu Pogodi tko dolazi na večeru (Guess Who’s Coming To Dinner, Stanley Kramer, 1967.). Hepburn je držala do privatnosti, izbjegavala je lažni glamur koji često dolazi uz umjetničku karijeru, nije bila uobičajena glumica i držala je do sebe (v. dama).
…Otomo (1954.), čovjek koji je zaslužan za strip serijal Akira po kojemu je 1988. godine snimljen istoimeni animirani film. Iste je godine napravljena i video igra Akira. Jasno, radnja se temelji na stripu.
Strip je počeo izlaziti 1982. godine, kada je na glasu bio cyberpunk. Tako 1983. godine DC Comics počinje objavljivati strip serijal Rōnin Franka Millera (1957.).
Radnja strip serijala Akira smještena je u nedaleku budućnost. Otomo nije pružio blistavu sliku budućnosti. Malo koji autor svijet iz budućnosti vidi pozitivno.
…ili kravari, likovi koji su izazivali osjećaje divljenja kod dječaka, naročito kod onih koji su dane provodili vani, u igri. Često su kauboji ispunjavali stranice stripova i imali važnu ulogu u vesternima.
Bili su spretni kada se trebala tjerati stoka s jedne lokacije na drugu, a bili su vješti i kada je trebalo baratati oružjem. Bilo je slučajeva da su kauboji bili na lošem glasu jer bi voljeli zaviriti u čašicu nakon što bi zaradili teško stečeni novac.
Nisu bili poželjni ženici jer su često bili na putu i prekriveni slojem prašine, ali dječacima su ipak poslužili kao uzor, posebno dječacima koji su odrastali na selu, a roditelji su im držali životinje koje su morali voditi na pašu. Idealno za igranje kauboja i Indijanaca!
…ili vestern redovno se gledao nedjeljom popodne. Kaubojac se emitirao do 90-ih godina 20. stoljeća, sve dok se nisu počeli emitirati akcijski filmovi, puni specijalnih efekata. Vesterni se i danas emitiraju, pretežno vikendom. Ujutro.
Noću ponekad bude repriza. Noćne ptice mogu uživati u vrhunskim ostvarenjima sedme umjetnosti. Potrefi se i danju dobar film, ali kaubojac nije česta pojava u 21. stoljeću.
…Parker, fikcijski lik iz svijeta stripa. Jedno je vrijeme radio kao kauboj, a radio je još mnoge poslove. Bio je šerif, vojni izviđač, detektiv, pisac i lovac.
Bio je u nekoliko ljubavnih veza, ali se nije trajno skrasio, nije okusio čari obiteljskoga života i proveo starost pred kaminom.
…dvorane katkad su bile poprilično prohladne, mogao je čovjek zaraditi hunjavicu gledajući film. Ljeti bi mračne kino dvorane poslužile kao oaza hlada. Čak su i manje seoske sredine imale kino dvoranu. Ljudi su relativno brzo stekli naviku posjećivanja kina, posebice u vrijeme kada nije svaka kuća imala televizor.
Odlazak u kino bio je ujedno i društveni događaj. Izlazak, prilika da se čovjek druži s ljudima, pronađe srodnu dušu. Kinooperateri su imali pune ruke posla sve dok si ljudi nisu mogli priuštiti televizor. No, mali ekrani pobijedili su velike ekrane.
Drastično se smanjio broj malih kino dvorana.
…oaza tiskanih i slatkih proizvoda. Časopisi, križaljke, ljubavni romani, stripovi, slatkiši, grickalice, igračke. Nema čega nema u kioscima! Ukras kvarta, ulice i trgova. Manje ih ima jer, danas se tiskovine mogu kupiti u svakoj boljoj trgovini. Manje je kioska jer se i tiskovine manje kupuju.
Donekle još prolaze dnevne novine, ženske revije i politički tjednici, a postupno se gase kulturni časopisi te specijalizirane tiskovine o automobilima i računalima. Najbolje prolaze časopisi koje čine tračevi i priče o tuđim životima. Vole ih oni koji nemaju vlastiti život. A takvih će duša uvijek biti i broj im stalno raste.
Lakše je pratiti živote idola, živa je muka biti idol. Moraš biti malo pomaknut ako želiš postati idol, predmet slijepog divljenja.
…Douglas (1916.), pravim imenom Issur Danielovitch, glumačka je legenda 20. stoljeća. Dovoljno je pogledati dramu Senzacija (Ace in the Hole, Billy Wilder, 1951.) u kojemu Douglas tumači lik propalog novinara Chucka Tatuma i bit će vam jasno kakav je glumački talent imao Douglas.
Film je realna kritika novinarstva i senzacionalizma. Trebao bi se emitirati na studiju novinarstva. Više je odličnih i hrabrih uloga ostvario Douglas, glumci bi štošta mogli naučiti gledajući njegove nastupe.
Spomenut ću još dva naslova koji bi se trebali pogledati ako se voli film: antiratna drama Staze slave (Paths of Glory, Stanley Kubrick, 1957.) i povijesni ep Spartak (Spartacus, Stanley Kubrick, 1960.). Pametnome dosta.
…ili špekule, bile su popularne među dječacima. Nadmetanje klikerima moglo se vidjeti na ulicama, no to je sada stvar prošlosti. Manje se koristi fraza imati kliker za nešto. Onaj koji bi imao kliker bio je na glasu kao bistro stvorenje.
…i feljton, novinska forma koja je bila izrazito čitana. Kolumnisti su utjecali na mišljenje čitatelja, imali su sposobnost uvjeravanja ako bi se koristili valjanih argumentima.
Kolumnisti su podizali broj prodanih primjeraka tiskovina, oni su svojim pisanjem gradili i nadograđivali tuđe stavove. Veselko Tenžera (1942-1985.) bio je veoma pismen čovjek, upućen i pristupačan, rođeni majstor rečenice, stilist bez premca. Imao je kliker za izražavanje. Takvi se spisatelji ne rađaju svaki dan. Srećom, živio je u vrijeme kada su se novine više čitale i ozbiljno shvaćale, a još ozbiljnije radile, bez fušeraja.
O mladim i brzopletim novinarima, površnim urednicima kojima je samo do što veće čitanosti te kroničnom nedostatku novinarske etike Tenžera sigurno ne bi imao riječi hvale.
…(Jan Svĕrák, 1996.), popularan češki film, sigurno bi oduševio Tenžeru. Nije bez razloga dobio nagradu Oscar. Priča govori o starom dečku Františeku (Zdenĕk Svĕrák) koji se oženi mladom djevojkom da bi dobila državljanstvo.
Zapravo ga ona iskoristi kako bi mogla kidnuti deku u Njemačku, a njemu ostavi maloga sina na čuvanje. František se isprva ne snalazi najbolje u novoj situaciji, no uskoro zavoli malo stvorenje.
Divan je film Kolja, valja ga pogledati barem jednom (godišnje), čisto zbog duše, da pokoja suza klizne niz obraz. Da se gledatelj osjeti živo.
…je činila kuhinje i smočnice. U njima bi majke krile od djece kakvu slasticu.
…nije uvijek kompliment. Nije nimalo svejedno tko izriče kompliment.
…je kad svatko pomalo izgubi.
…grupa, glazbeni sastav osnovan 1968. godine. 1972. nastupili su na Montreux Jazz Festivalu, a predstavljali su Jugoslaviju na Euroviziji 1974. godine.
Izvodili su psihodelični rock, a takvo što je bila poprilična rijetkost na ovim prostorima. Osnivač Korni grupe, Kornelije Kovač (1942.), još je uvijek aktivan u glazbenim vodama.
…preteče rola. Manje se padalo na koturaljkama, bile su sigurnije. I klizanje ide lakše kada se svlada vožnja koturaljkama. I koljena su manje izderana ako su na njima štitnici, no to je rijetko tko imao.
Izgrebeni lakat i koljeno imalo je svako dijete koje je odrastalo vani, na zraku, u prirodi. Manje ogrebotine bile su nužnost, djelić djetinjstva i odrastanja.
…njemački sastav osnovan 1970. godine. Još uvijek nastupaju, mada se postava više puta promijenila. Jedino je Ralf Hütter (1946.) iz prve, originalne postave. Ostali su kasnije došli. Za njih znaju svi ljubitelji (ili makar poznavatelji) elektronske glazbe.
…su bili podosta popularan filmski žanr. Krađe intrigiraju ljude iz više razloga. Neki vole krimiće jer pomoću njih nauče zanat. Neki vole pratiti borbu između kriminalaca i snage reda. Film noir, filmski podžanr, bio je poprilično popularan 40-ih, 50-ih i 60-ih godina.
U tim bi filmovima važnu, katkad i ključnu ulogu, imala fatalna žena (femme fatale), tajanstvena ljepotica koja svojim izgledom privlači i zavlači ljude što padaju na vanjštinu. Međutim, nisu baš sve ljepotice bile pozitivke, ima među njima nesvakidašnjih zlica.
Trebate dokaz? Nema problema, pogledajte Anđeosko lice (Angel Face, Otto Preminger, 1953.), Mildred Pierce (Michael Curtiz, 1945.) i Poštar uvijek zvoni dvaput (The Postman Always Rings Twice, Tay Garnett, 1946.).
…Lopov! Tat! Riječ koje čovjek izgovara kada shvati da je potkraden ili vidi da je netko potkraden. Termin tat rjeđe se spominje tijekom pljačke, postupno izlazi iz uporabe i koristi se samo u manjim sredinama, među starijim ljudima.
Kriminalac-lopov-tat čest je sastojak krimića, napisanih i ekraniziranih. Ima među njima šarmantnih lopuža, a ima i onih koji bi bez premišljanja prodali vlastitu majku za konja, komad kolača, kotač ili koturaljke.
…ili maska, popularna u vrijeme poklada. Stavi se maska na lice pa čovjek zamišlja da je netko drugi. Nekome su poklade stalno, pretvaranje mu je trajno stanje duha. Film noir često čine ljudi čije je ponašanje nepovratno obilježeno krinkama i kriminalnim radnjama. Primjerice, nije rijetkost da osoba lijepih crta lica krije čudovišnu narav.
Ne manjka filmova u kojima likovi nose krinke. Krimići obiluju krinkama i kriminalci ne izvuku deblji kraj. Znači, film noir ima veze sa životom, u tom se žanru prikazuju realnije situacije.
…Kieślowski (1941-1996.), poljski filmaš koji je, poput kvalitetnih kolumnista, raritet. Upitno je kada i gdje će se pojaviti osoba koja će snimiti filmska ostvarenja njegovoga ranga. Za početak, valja spomenuti trilogiju Tri boje (Plavo, Bijelo, Crveno). Osobno najviše volim prvi dio trilogije, Plavo. T
o ne znači da ostali dijelovi ne valjaju, samo me se prvi dio najviše dojmio i njega sam pogledao najviše puta. Posebna je priča televizijska serija Dekalog, serijal od deset epizoda u kojemu se ocrtava duh Poljaka, njihov način razmišljanja. Zapravo, mnogi se gledatelji mogu naći u tim životnim pričama, Kieślowski zorno prikazuje univerzalne sudbine i moralne dvojbe. Posjedovao je talent koji premašuje umjetne granice, nacionalne podjele i socijalne mijene.
Inteligentni dijalozi dominiraju u Dekalogu. Već u prvoj epizodi govori se o smislu i svrsi postojanja, Bogu i smrtnosti. Kieślowski otvara opća pitanja koja postavlja cijelo čovječanstvo. Obavezno pogledati. Više puta. Što više, to bolje!
