S Antinog mobitela na kojem nastaju ove slatke crtice ovaj put stiže nešto šarmantno…i francusko. Pustite djeci prije spavanja, a i prije.
Delphine de Vigan francuska je spisateljica koja je kod nas stekla kultni status knjigom Ništa se ne opire noći. A upravo joj je isti izdavač, OceanMore, izbacio novi prijevod: Prema istinitoj priči. U mom mikrokozmosu pojam kultni, između ostalog, znači da su svi primjerci (četiri prve, sedam od druge) u mojoj knjižnici zaduženi. Za sve ostalo, voajerski wikipedirano – tu se muva i Roman Polanski.
U međuvremenu sam se malo poigrao i otkrio da je Delphine pristala na jedan novi – tek ispod zvučnog čekića – radijski projekt France Intera za koji je napisala i pročitala priču za djecu (za nadobudnije tu je zasad cijeli podcast paket od deset priča Une histoire et… Oli!), te priznaje danas u razgovoru, na koji sam slučajno nabasao, da ju je bilo frka, jer za djecu nije baš jednostavno pisati.
O čemu smo već i u Brickzineu i mi pisali jer osim rijetkih poput Romana Simića ili Olje Savičević Ivančević kod nas se već dugo nitko iz knjiga na visokim policama, kao nekad Dedić ili Parun i mnogi drugi iz nekih drugačijih vremena, ne spuštaju u školska dvorišta, a vrtići im ne padaju ni na pamet. Primjenjivo i na lokalnu filmografiju, na žalost svih nas koji još odemo u kino pogledati neki domaći dječji film.
Delphine je kaže ovo napravila kombinirajući neka osobna roditeljska iskustva i dvije ribice. I kako će nam djeca ionako naučiti engleski šteta bi ih bilo ne uvesti u još pokoji jezik, a da to baš i nije interesno njemački jer će se, eto, jednom ionako od nas vjerojatno u taj jezični sklop morati odseliti.
Situacija je win-win svakako: djeca neće ništa razumjeti, ali je francuski možda dovoljno melodiozan da ih uspava, a naši književnici ionako ovo neće ni pročitati. Pardon my french, ali meni nekako bolje zvuči da neki mali ljudi prvi put čuju francuski iz usta Delphine de Vigan nego li, štajaznam, da potonu s Céline Dion.
*Ovaj članak sponzoriran je činjenicom da su nedavno u naš stan uselile dvije crvene ribice i mišlju što će se dogoditi ako jedna od njih umre, što je upravo tema priče Nadine et Robert les poissons rouges.
