Ovo smo svi pomislili. I s osam, i s deset, i s dvanaest godina. I s četrdeset ćemo. Vedran ima par savjeta o prvim koracima.
Od naše prapovijesti nalazimo dokaze potrebe za zabavom, igrom i druženjem. U početku su nam zabava bile priče prenošene s koljena na koljeno, kroz antiku i renesansu, kazalište i sport, zatim knjige, a razvojem tehnologije radio, kino i televizija. No ni jedan taj medij nije nudio ono što nude videoigre, a to je interaktivnost, mogućnost da korisnik sam odlučuje o sudbini glavnog lika.
Osim što nam igre omogućuju interaktivnu zabavu, istraživanja pokazuju da su videoigre i korisne u razvoju djece jer djeca koja uživaju tu vrstu zabave bolje i brže razvijaju strateški način razmišljanja, motoriku i osjećaj za rad u timu, tako da danas nalazimo sve više edukacijskih videoigara korištenih od obrazovnih ustanova.
Naravno, bilo kakvo pretjerano konzumiranje može izazvati ovisnost, pa tako i igranje videoigara. Tu roditelji stupaju na snagu i trebaju, kao i kod filmova, paziti na upozorenja za koje uzraste su određene igre adekvatne, te ograničit djetetu vrijeme igranja ne maksimalno nekoliko sati dnevno.
Razna istraživanja pokazuju da igrači dolaze iz svih dobnih skupina, od vrtićke dobi do duboke starosti, a najčešće navedeni razlozi igranja su zabava, druženje, učenje i posebice opuštanje. Osim statistika, popularnosti videoigara svjedoče i brojne zajednice na društvenim mrežama, putem kojih profesionalni igrači dijele svoja iskustva, savjete, te recenzije videoigara, a neki od njih su i postali planetarno popularni poput „hollywoodskih“ zvijezda. I svi oni kao i većina zaljubljenika u videoigre barem su jednom u životu poželjeli napraviti jednu igru, no rijetki od njih su i uspjeli u tome.
Ovaj članak može vam poslužiti kao vodič kako krenuti u svijet razvoja video igara.
Industrija videoigara jedna je od najvećih industrija u svijetu. Dovoljno je spomenuti da zarađuje više od glazbene i filmske industrije zajedno. U Hrvatskoj imamo dvadesetak etabliranih studija, poput Croteama, Nanobita, Cateia games i drugih, i nazire se samo rast i napredak industrije. Mnogi, pogotovo u Hrvatskoj, imaju predodžbu da je izrada videoigara samo hobi i zabava, a to je itekako ozbiljan, solidno plaćen posao.
Način rada u ovaj grani može se podijeliti na dva načina rada: redovan posao u nekoj od tvrtki, tzv. studijima i na slobodne (freelance) poslove. I jedan i drugi način rada imaju prednosti i nedostatke. Redovan posao donosi sigurnost stalnog posla, dok biti freelancer znači imati fleksibilnost rada, gdje si sami kreirate vrijeme i mjesto rada. Postoji i treći i najteži put, a to je indie studio gdje u svoje slobodno vrijeme nakon škole, fakulteta, posla, s prijateljima ili kolegama ulažete svoje znanje i nadate se nekoj budućoj zaradi kojom ćete kasnije pokrenuti studio i raditi na nekim budućim projektima. Takvim timovima itekako pomažu inkubacije koje nude Machina academy ili Croteam, gdje im mentori iz same industrije daju savjete oko razvoja same igre ili oko raznih pravnih i ekonomskih problema.
Kad govorimo o stručnjacima koji rade na projektima videoigara, oni su raznoliki s obzirom da je razvoj videoigre veoma kompleksan posao i ima nekoliko faza razvoja. U pred-produkcijskoj fazi radi se koncept i dizajn u kojem sudjeluju game dizajneri, pisci te concept artisti. Nadalje, u produkcijskoj fazi dolazi do implementacije sadržaja koji čine videoigru, a rade ga artisti, programeri te tehnički menadžeri. U postprodukcijskoj fazi radi se beta testiranje, marketing i prodaja koji zaokružuju projekt.
Iako je predodžba da u industriji videoigara većinom rade programeri, to i nije baš istina. Videoigre su zahtjevni projekti čija izrada podrazumijeva audioproducente i skladatelje, crtače, dizajnere, modelare, pisce, game producente te odjele za marketing i prodaju koji se brinu za uspješnu distribuciju projekta. Štoviše, mogli bismo reći da je proces izrade videoigara isključivo timski posao u kojem se isprepliću mnoge grane informatike, umjetnosti i na kraju marketinga i ekonomije.
U našem klasičnom obrazovnom sustavu od osnovne škole do fakulteta moguće je razviti vještine potrebne za izradu videoigara tek do određene razine. Primjerice, pisci se mogu obrazovati na Akademiji dramskih umjetnosti, skladatelji na Muzičkoj akademiji, crtači na grafičkom dizajnu ili Akademiji likovnih umjetnosti, a programeri na Fakultetu elektronike i računarstva te drugim studijima informatike. Međutim, industrija videoigara zahtijeva konkretne vještine prilagođene specifičnom interaktivnom mediju, no takvo službeno obrazovanje za sada ne postoji u Hrvatskoj. No nije sve tako crno.
Sve što se nauči u školi na satima informatike, fizike, matematike ili likovnog, glazbenog, engleskog i hrvatskog jezika itekako je upotrebljivo kao početni temelj daljnjeg obrazovanja za rad na razvoju videoigara. Prije svega potrebno je spoznati svoje sposobnosti, želje i mogućnosti. Kada znaš svoje prednosti i sposobnosti vrijeme je odlučiti se za smjer u kojem se želiš razvijati, a zatim krenuti sa edukacijom. Edukacija prije svega podrazumijeva poneka odricanja, najviše vremenska, a i ponešto financijskih.
Pronaći znanje u današnjem povezanom svijetu nije problem, već najčešće su to: motivacija, nedoumica gdje i kako učiti te pitanje discipline i upornosti. Učiti specifična znanja za razvoj videoigara poput Unity ili Unreal Engina, način pisanja za videoigre možemo naučiti na dva načina, samostalno ili na jednom od tečajeva za sada jedine akademije za izradu videoigara, Machine.
Ako ne postoje financijske ili vremenske mogućnosti za upis na nekih od tečajeva koji ti mogu poslužiti kao priprema za rad u industriji, jedan od načina je i samostalno učenje. Online tutoriali i literatura dostupni su svima te svatko uz mnogu truda i upornosti može savladati osnovna znanja i vještine. Međutim, samostalno učenje sa sobom povlači pozitivne i negativne strane razvoja. Pozitivne strane samostalnog učenja su što se ne gubi vrijeme na osnove s kojima je netko već upoznat, internet nudi brzinska rješenja, vježba se disciplina, vlastita organizacija vremena, neovisnost o drugima.
No to povlači i neke negativne strane poput: dolazak do „nerješivog“ problema, nedostatak povratne komunikacije, neprepoznavanja znanja koja još nedostaju, gubitak motivacije, nedostatak podrške i javljanje osjećaja usamljenosti. Samostalno učenje može biti pozitivno ili negativno iskustvo, ovisno o osobi koja ga provodi i kako se osjeća učeći u grupi.
Prilikom samostalnog učenja vrlo se često događa da učenik dolazi do zida, „nerješivog“ problema. U takvim situacijama, dolazi do pretjeranog gubljenja vremena te gubitka motivacije, čak i do odustajanja od daljnje edukacije. U takvim slučajevima rad s mentorom ima prednost pred samostalnim učenjem. Takve probleme se uz mentora rješava puno lakše i brže te učenik spoznaje funkcioniranje u timu, što je izuzetno bitan aspekt razvoja video igre.
Učenje s mentorom ima kao i samostalno svoje pozitivne i negativne strane. Neke od pozitivnih su da mentor brže i lakše uočava koja znanja i vještine ti nedostaju, brine se o tvom razvoju, štedi vrijeme i ubrzavaš proces učenja, a osim toga stvaraju se prijateljstva koja pomažu u kasnijem poslu. Što se negativnih strana tiče, može biti nezainteresiranih mentora, krive procjene smjera razvoja učenika, loše komunikacije, neznanje mentora kako prenijeti znanje.
No za razliku od samostalnog učenja, negativne strane učenja s mentorom mogu se lako izbjeći adekvatnim odabirom mentora i dogovorom oko plana razvoja učenika.
Bitno je znati prepoznati svoje sposobnosti te prilagoditi metode učenja samom sebi, bilo to samostalno ili uz mentora kako bi što bolje, brže i efikasnije stekao znanja koja ti nedostaju.
Alate potrebne za baviti se izradom videoigra nije teško nabaviti i većina je besplatna ako je u svrhu edukacije. Naravno, ovisno o smjeru kojim želite krenuti ovisi i koji alati su vam potrebni. Piscu je za početak dovoljna olovka i papir, kao i nekom tko misli bit concept artist, dok netko tko se misli baviti programiranjem potrebno mu je računalo i jedan od programskih jezika.
Ako se radi o osnovnoškolcu, bitno je vidjeti koje su njegove preferencije. Ako mu ide programiranje na satima informatike, matematike ili fizike, bitno je davati mu podršku i ne sputavati ga u njegovim željama.
Ono što nauči u školi ili nekim od radionica koje nude razne udruge i ustanove ovog grada poput Gradske knjižnice Rijeka, CTK-a ili Doma mladih dovoljne su da se stvori temelj budućeg znanja potrebnog za rad na projektima poput videoigara. Za programiranje je potrebno znanje C++, C# ili programskog jezika Java, ali svaka osnova koja se nauči tijekom klasičnog obrazovanja odličan je temelj za kasnije napredovanje bilo u razvoju videoigara ili nekom drugom IT sektoru.
Za osnovnoškolce je bitno shvatiti osnove programiranja, a to im omogućavaju razni alati prilagođeni njihovoj dobi poput Skratcha. Preporuka je da prije korištenja jednog od popularnijih engina poput Unityja ili Unreala ipak naučite barem osnove programiranja u nekom od programskih jezika. Iako možete i bez znanja programiranja krenuti s nekim od jednostavnijih engina poput Constructa ili Game Makera, što preporučujem za osmaše i ranije razrede srednje škole.
Ako netko ima afinitet prema crtanju, treba krenuti u tom smjeru i usavršavati svoje crtanje rukom, a kasnije i na računalu, posebice u Adobe Photoshopu. S obzirom na to da se taj alat plaća, za početno učenje dovoljan je i program poput Gimpa, koji je potpuno besplatan.
Za pisanje scenarija u početku potrebna vam je papir i olovka, eventualno Word na računalu te dobro poznavanje engleskog jezika. Tek kasnije, kada usavršite svoj stil, možete se početi koristiti programima poput Articy:draft-a koji vam pomažu kod pisanja kompleksnih interaktivnih priča.
Ako se mislite specijalizirati u izradi 3D-modela, tu je Blender koji je potpuno besplatan. Što god da izaberete, čeka vas puno rada i vježbe.
Najbitnije je spoznati vlastite sposobnosti, poslušati savjete i dobronamjerne kritike učitelja i nastavnika u školi, mentora na tečajevima i ne odustajati na prvim većim preprekama.
S obzirom na veliku potražnju za stručnim ljudima u ovom sektoru, ako se potrudite i uložite svoje vrijeme, nakon škole ili fakulteta vas čeka gotovo siguran posao.
