Kad smo bili djeca, mi djeca koja smo odrastala u sedamdesetima prošlog stoljeća u nižim razredima osnovne škole vodili smo ozbiljne dječije rasprave o vrlo ozbiljnim temama i s vrlo jasnim međusobnim podjelama.

Jedna od tih rasprava vodila se na relaciji „Da li postoji Bog?“ i „Pokaži mi ga onda.“ Jednog od tih debatnih dana tabor djece vjernika na uvid i kao potvrdu postojanja Boga donio je udžbenik iz povijesti petog razreda gdje je jasno bilo rečeno da je još u staroj Grčkoj postojao Bog i to ne jedan već više njih. K tome svi su još i dobro izgledali na tim sličicama u knjizi iz povijesti, a bilo je i ženskih Boginja. Tako jak podastrti znanstveni dokaz koji se učio u školi poljuljao je stavove drugog tabora djece nevjernika koji su se uzdali u (kasnije smo saznali) dijalektiku modernizma.

Kako pisati o nečemu tako osjetljivom, intimnom, o nasljeđu starom 2000 godina, o nečemu što ima svoje metafizičke zakonitosti, političke frakcije, raskole i narativ usađen u temelje kulture i umjetnosti i naše osobnosti bili mi vjernici ili ne.

U Gomirju krećemo od poznatog. Manastir Gomirje s kraja 16. stoljeća nastajao je u vrijeme formiranja prvih naselja Srba u Gomirju, Vrbovskom i Moravicama. Osnivači Manastira, monasi iz Dalmacije, sobom su donjeli bogoslužbene predmete kako bi mogli služiti zajednici u njihovu duhovnom razvoju i prenositi metafizička i filozofska znanja.

Tijekom stoljeća stizali su pokloni koje su Manastiru darivali episkopi, monasi i bogati trgovci koji bi plaćali izradu pojedinih umjetničkih predmeta. Najviše poklona u knjigama, odeždama, ikonama i sakralnim predmetima od metala Manastiru je sa svojih misija iz Rusije donio iguman gomirski Teofil Aleksić. Tu su i s pažnjom posvećeni pokloni ruske carice Elizabete Petrovne čije izvedbe datiraju u 18. stoljeće.

Riznica Manastira Gomirje sadržava neprocjenjivo crkveno i kulturno blago ovog najzapadnijeg manastira Srpske pravoslave crkve, a koje se skupljalo i čuvalo stoljećima. Knjige, uvari, odežde, krstovi neki su od predmeta manastirske riznice i biblioteke, kao i posebna zbirka metalnih dragocjenosti, unikatnih primjera crkvenog zlatarstva i srebrnarstva, ali i slikarstva s motivima liturgijskih simbola.

Osim u Rusiji, Beču, Veneziji, Genovi predmeti su nastajali i u radionicama domaćih majstora. Stari zanati Gomirja poput jedne od najpoznatijih europskih crkvenih knjigovežnica, kaligrafije ili radionice ikona nažalost su zamrli, a brojni ratovi raselili su Manastirsku riznicu. Ovaj posljednji privremeno je „doselio“ sakralne predmete iz ratom srušenih crkava raznih krajeva Hrvatske koje je pohranjeno u depou i čeka neka razumnija vremena shvaćanja i prihvaćanja drugosti ili možda točnije kršćanske istosti.

Sadašnja manastirska biblioteka broji oko 2850 naslova. U manastiru se čuva i 30 starih knjiga, od kojih se uvijek posebno izdvaja jedan Trebnik iz ličkog sela Mekinjara, pisan u 15. stoljeću, kojeg je Milan Radek predao Manastiru na čuvanje.

Ako nije do sada postalo jasno, u Gomirju nam se otvaraju vrata kulture i povjesti umjetnosti radova starih majstora posvećenih krščanskoj pravoslavnoj vjeroispovjesti. Riznice, pa tako i riznica Manastira Gomirje, svjedoče o kulturi i umjetnosti, a u ovom slučaju i o posebnom položaju Srpske pravoslavne vjere u Hrvatskoj.

Za veće tajne koje će nam se prikazati morat ćete doći osobno i uvjeriti se svojim očima.