Žega ljeti ubije i abecedu. Ali najgore smo preživjeli te nas Retronaut nastavlja leksikonski voditi kroz svijetove filmova, stripova, glazbe… A, B, C, Č, D, E

 

Fakin…

…je blagi izraz za prevrtljivca, katkad i omanju bitangu. Fakini su prefrigani, premazani svim mastima (drugim riječima, lukavi su). Redovno su duhoviti, imaju smisao za humor, ali katkad je taj humor blago, umjereno ili pretjerano pomaknut. Ne odgovaraju svima pošalice fakina, posebice ako su oni predmet sprdnje. Vjeruje se da su gradski fakini opasniji i da grad mijenja ljude nagore. Da grad kvari ljude spominje i starac u austrijskom filmu Revanche (Götz Spielmann, 2008.). Dobar film, mješavina krimića i drame.

Bivši prijestupnik Alex, fakin u srednjim godinama, živi u velikom gradu, ima poveće planove zbog kojih se neplanski uvali u ogromne probleme pa izlaz potraži kod dragoga djeda koji živi na selu. Bio bi Alex fakin i da je ostao živjeti na selu. Tamo bi vjerojatno krao susjedima piliće, salatu i peršin, dobio pokoju cjepanicu u glavu i tako iz dana u dan. Sve dok ne bi ponestalo cjepanica ili pilića. Talijanska komedija I soliti ignoti (Mario Monicelli, 1958.) vrvi prepredenjacima, simpatičnim lopovima koji bi se rado izvukli iz bijedne svakodnevice, ulazeći pritom u sukob sa zakonom.

U televizijskoj seriji Žica nesavršenih fakina ima na izvoz. Ističu se tamnoputi Omar koji pljačka pljačkaše te sposobni detektiv Jimmy McNulty koji kod nadređenih nije uvijek omiljen jer nema dlake na jeziku, ali je ujedno i cijenjen jer nastoji zadani zadatak obaviti do kraja. McNulty voli popiti, a i nije pretjerano vjeran kada su žene u pitanju. Po tome McNulty podsjeća na Mister Noa, karizmatičnoga fakina iz svijeta stripa koji se stalno, htio to on ili ne, uvaljivao u svakojake probleme. Blueberry i Corto Maltese također su nepopravljivi fakini, primjeri nesavršenih glavnih likova u stripu. Cortu katkad društvo pravi opasni svat Rasputin, fakin koji svojim mršavim stasom i prodornim pogledom podsjeća na fakira.

Fakir…

…je mršavi fakin koji me u dječačkim godinama plašio i oduševljavao. Dakle, reakcije su bile kao kod čarobnjaka. Kako uspijevaju sjediti na bodljama i hodati po žeravici? Odakle im neosjetljivost na bol? Zašto nemaju svi tu otpornost?

Pitanje o natprirodnim sposobnostima fakira može čovjeku pasti na pamet kada se poreže staklom, slupa biciklom ili pomlati s najboljim (ne)prijateljem na putu do škole ili iz škole.

Feler…

…ili nedostatak, pretežno vidljiv oku ili barem dostupan uhu koje čuje ono što se možda i ne bi trebalo čuti. Koji je feler gori, onaj u glavi ili na tijelu? Svatko uveličava ili umanjuje feler koji ga muči ili smeta, ovisno o tome prihvaća li ili odbija prisutnost nedostatka. Normalni ljudi zaziru od vidljivih nedostataka i cijene savršenstvo. Teže ka savršenstvu, a invalide moraju nekako pretrpjeti da ne bi došli na loš glas kao netolerantne osobe.

Društvo je veoma licemjerno – naizgled je fino i prihvaća invalide, daje im šansu (pretežno u obliku zaposlenja), a zapravo su invalidi stigmatizirani kao manje sposobni pojedinci kada je posao u pitanju. Emocionalni invalidi, koji su najbrojniji i redovno na moćnim pozicijama, kroje sudbinu tjelesnim invalidima, ali rade to zbog sebe. Prefrigani emocionalni invalid ne bira sredstva kako bi ostvario svoje ideje i došao do zacrtanoga cilja, pravi se fin i redovno je nasmijan, a u stanju je zeznuti invalidnu osobu prvom prilikom, samo da bi njemu bilo bolje.

Lažni invalidi, brojna skupina prepredenjaka i opakih fakina koji ugodno žive na račun države i pravih invalida.

Figa…

…u džepu, pričuvno sredstvo fakina. Kada netko ima figu u džepu, znači da ima plan koji će iskoristiti u izvanrednoj situaciji. Naravno, u svoju korist.

Friška figa, ono što dobivaju manje sposobni fakini koji se ne znaju izboriti za sebe. U filmovima katkad najgori fakini izvuku deblji kraj, ali to često puta bude samo u filmovima, stvarnost je nešto sasvim drugo.

Film…

…je život! Ili je život film? Koja je tvrdnja ispravnija? Neka to pitanje ostane za filozofe, filmologe i filmoljupce. Određeni filozofi u stanju su satima raspredati o smislu života, a da ga normalni ljudi ne shvate. Filozofirati znači razmišljati, no u narodu glagol filozofirati ima negativno značenje – onaj koji filozofira ubraja se u one koji previše razmišljaju, koji se ne daju na bilo što nagovoriti. Ne djeluju odmah, promišljaju prije nego djeluju. Ili ne djeluju nikada.

Negativno ozračje nadvilo se nad proces filozofiranja, više se cijeni naglo donošenje odluka, kada se ne misli previše. „Od razmišljanja boli glava“, kažu. „Da, ali kada se ne misli, glava zaboli još više“, može se reći ljudima koji nisu ljubitelji razmišljanja. Loše je nastupilo ozračje i za kino dvorane, mjesta koja su prije masovnog dolaska digitalnih medija predstavljala društveni događaj. Gubi se kultura gledanja filmova na velikim ekranima, tu naviku potisnula su kućna kina. Zapanjuje broj kino dvorana u malim gradovima.

Čak su i u malim sredinama postojale kino dvorane koje danas zjape prazne ili služe u druge svrhe, recimo, za privatne tulume, političke sastanke i kulturne događaje. Da je živ, slavni talijanski redatelj Federico Fellini (1920-1993.) zasigurno bi se zgražao nad novim trendovima što se vežu uz kino dvorane i položaj filma. „Fellini je živio u vrijeme kada je gledatelj bio mali, a ekrani velik, veći od života.“, primijetio je Midhat Ajanović. Danas su ekrani sve manji, a gledatelji sve veći. Zlo i naopako. Ili makar naopako.

Fleet…

…Foxes, glazbeni sastav koji podsjeća na 60-e i 70-e godine 20. stoljeća, kada se glazbom moglo mijenjati društvo nabolje. Ili se barem pokušavalo pozitivno djelovati na ljude. Ljubitelji folk glazbe voljeli su slušati tradicionalne američke pjesme kojima se promovirao mir. Izvođači kao što su Pete Seeger (1919-2014.) i sastav Peter, Paul and Mary mijenjali su svijet nabolje. Pete Seeger čitav život borio se protiv nepravilnosti u društvu, (u)činio svijet boljim mjestom za život, bio uzor mnogima. I Bob Dylan je na početku karijere izvodio folk pjesme pod snažnim utjecajem Woodyja Guthrieja.

Ljubitelji američkoga folka jako su zamjerili Dylanu kada je počeo izvoditi drugačiju vrstu glazbe, nisu podržavali njegov preobražaj, prebacivanje na električnu gitaru. Gorljivi ljubitelji mira pokazali su da im mržnja nije strani osjećaj. Sastav Crosby, Stills, Nash & Young od samih je početaka izvodio folk rock. Njihovu glazbu krasi usklađeno pjevanje i zahtjevne dionice. Ništa lošiji nisu ni Fleet Foxes. Da se ne može baš svatko profesionalno baviti glazbom, može se pomisliti tijekom slušanja. Pomisao neće biti nimalo pogrešna. Ozbiljno bavljenje glazbom zahtijeva puno truda, odricanja i, naravno, barem nešto talenta. Što više talenta, tim bolje! Sve je lakše kada se posjeduje talent. Fleet Foxes osvojili su publiku prvim, istoimenim albumom iz 2008., a talent potvrdili drugim albumom Helplessness Blues 2011. godine. Termin drugi album je poput fenomena druga knjiga. Ako se autor dokaže prvijencem i zaradi zbog njega pohvalne komentare, tada publika i kritika očekuje da će mu drugo djelo biti još kvalitetnije, odnosno da će potvrditi talent tako što će napraviti još bolje djelo.

Na autoru uspješnoga prvijenca je, znači, poveći teret! Mora ispuniti velika očekivanja publike, ne smije podbaciti. Upravo za očekivanja znaju biti kobna kočnica za autore. Fleet Foxes nisu podbacili ni drugim, a ni trećim albumom Crack-Up (2017.). Čuje se da rade na sebi, nije da žive na staroj slavi. Sazrijevaju. Postaju sve bolji i bolji. I zato zaslužuju svaku pohvalu. I divljenje.

Formiranje…

…ili sazrijevanje. Ispunjavajući i redovito bolan proces. Kao kada se gusjenica, navikla na gmizanje, u jednom trenu pretvori u leptira kojemu su dana krila (ali i malo dana života). Stvaranje stavova nije uvijek lako, a još je teže sačuvati stečene stavove na životu. Građenje identiteta i promišljanje o važnim životnim prilikama cjeloživotni je proces. Može zastati na tren, ali nije poželjno da posve prestane.

To je kao da čovjek odluči prestati disati. Čim čovjek prestane sazrijevati, počne truliti iznutra. Kaže se da se čovjek ne smije previše opustiti. I kaže se da ništa što je previše nije dobro. Da u svemu mora postojati zdrava mjera.

Frances…

…iz filma Frances Ha (Noah Baumbach, 2012.) netipična je fakinka. Ne mulja ljude da bi uspjela kao plesačica, ne koristi niske udarce da bi se probila i ostvarila karijeru u velikom gradu. Nije savršena. Neodlučna je.

Može joj se pronaći pokoji unutarnji feler. Film nudi zgodnu životnu priču o sazrijevanju, donošenju bitnih životnih odluka. Osim odličnoga scenarija, režije i glume, film krasi i vrhunski soundtrack.

Frank…

…Sinatra (1915-1998.), vrsni pjevački fakin koji je imao veze s podzemljem te problema sa zakonom, nije dio soundtracka drame Frances Ha, što vjerojatno ovisi o redatelju ili pak producentu. Sinatra se okušao i u glumačkim vodama, gdje je također ostvario zavidan uspjeh, ali ipak je ostao najpoznatiji po svojim pjevačkim sposobnostima. Nije uzalud zaradio nadimak The Voice.

U mladenačkim godinama imao je nezgodan nadimak Scarface jer mu je lice krasio ožiljak koji je kasnije prikrivao šminkom. Ne rađaju se često osobe poput Franka Sinatre. No, u ono je vrijeme na glazbenoj sceni djelovao i Frank Zappa (1940-1993.), a on je također bio ogroman fakin. Ili faca. Kako vam draže!

Frankenstein…

…ili moderni Prometej. Roman Mary Shelley (1797-1851.) iz 1918. godine. U više navrata spominjan u filmovima i stripovima. Predmet straha kod mladih, ali i kod nešto starijih ljudi. Simbol ružnoće.

Kada se za nekoga kaže da je Frankenstein, tada se to nikako ne treba shvaćati kao pohvala, već kao uvreda. Dobro, nije uvijek važno što se kaže, nego je katkad važnije tko nešto govori, ali to je već sasvim nova priča!

Frula…

…ksilofon, usna harmonika i plastični klavir za djecu. Sve sam te instrumente rastavio, ali ne i sastavio. Ksilofon je najduže potrajao, ali ni njega više nema. Moje igračke nisu imale dugi vijek trajanja. Ako su i bile kvalitetno napravljene, moj nemar bio bi jači od kvalitete. Ne znam tko mi je kupio glazbene igračke.

Taj netko imao je smisla za kupnju, vjerojatno je znao da se kroz igru mogu naučiti određene vještine, uvidjeti ima li dijete u sebi glazbeni talent. Budući da su igračke ubrzo rastavljene i nikada posve sastavljene, može se samo pretpostaviti da nisam bio pretjerano nadaren po pitanju glazbe.

Pripremio: Miroslav Cmuk