Trodnevni seminar „Uključivanje zajednice / angažirane umjetničke prakse“, što ga je organiziralo Društvo Rijeka 2020 u okviru EPK programa Učionica, započeo je u OKC-u Palach 13. ožujka prvim setom predavanja koje su održali Francois Matarasso, Kristina Leko i Phillipp Dietachmair.
Francois Matarasso, umjetnički slobodnjak (freelancer), producent, istraživač, pisac i obučavatelj, posvetio je izlaganje temi „Participativna umjetnost i umjetnost zajednice; što jest – a što nije – participativna umjetnost te zašto je bitna i izazov“.
Krenuvši od definicije kako je umjetnost ono što proizvode umjetnici, bez obzira na kvalitetu onoga što proizvode, Matarasso je umjetnost podijelio na dva odjeljka. U prvom je standardna, a u drugom suradnička umjetnost (participatory art), pri čemu je ta druga više obojena politički i radikalnija je. Njena ključna odlika je inzistiranje na suradnji u stvaranju umjetnosti, tako da u njoj sudjeluju i profesionalni i neprofesionalni umjetnici, tragom čega ona postaje oslobađajuća.
Neprofesionalni umjetnici imaju iskustvo koje žele prenijeti drugima i, za razliku od profesionalaca, često ne znaju kako to učiniti, zbog čega su mnogo otvoreniji novim situacijama i iskustvima. Na toj se točki događa temeljna razlika: oni stvaraju umjetnost koja ne sliči onoj koju stvaraju profesionalci.
Svi koji stvaraju umjetnost su umjetnici, smatra Matarasso, što ne znači da su oni obvezno dobri umjetnici. Prema njemu, profesionalci su stava kako na taj način ne može nastajati umjetnost jer je ne proizvode profesionalci koji znaju kako se ona stvara. Posljedično, kvaliteta umjetničkog rada je pitanje ovisno o onome tko je zainteresiran za procjenu.
Moguće je kako je suradnička umjetnost zapravo način, forma, odnosno kako je participacija uvijek bila model koji su koristili profesionalci. U njoj su važni prelaženje granica, demokratiziranje kulture (ona je kultura demokracije) i društvena odgovornost (vodi računa o potrebama marginalnih grupa).
Suradničku umjetnost je najbolje razumjeti uzmu li se u obzir namjere onih koji se u nju uključuju. Zato je nazivaju i umjetnost zajednice, uključujuća umjetnost i blisko je povezana s društvenim promjenama. Tragom toga, može se reći kako je umjetnost onaj ključni teritorij na kojemu se vidi što građani Europske unije zapravo žele. Njome će i građani Rijeke pokazati što žele, a to joj daje uzbudljivu boju – zaključio je Matarasso.
