Sinoć je u Gradskoj knjižnici Bakar održana druga književna večer u serijalu „Autorske bure“ književnog programa programskog pravca Lungomare. Publici se predstavila Nora Verde, poznata hrvatska spisateljica i novinarka koja trenutno boravi na rezidenciji u Bakru.
O pisanju, novinarstvu i feminizmu s njom je porazgovarala Željka Horvat Čeč, voditeljica i moderatorica ovog programa.
Tematika razgovora odlično se poklopila sa strukturom prisutne publike u kojoj su prevladavale žene. Naime, većina razgovora s autoricom bila je usmjerena na takozvano žensko pismo i autoričine stavove o položaju žena općenito u društvu, a posljedično i u književnosti.
Položaj žena i percepcija žena u patrijarhalnom društvu zaokuplja Noru Verde, književnicu i Antonelu Marušić, novinarku, što je ime koje joj stoji u osobnoj iskaznici. Autorica je u uvodnom dijelu pojasnila kako je Antonela postala Nora i kako je na taj način odvojila svoje književno pisanje od novinarskog. Kao novinarka trenutno radi na portalu Vox Feminae gdje kaže “nema možda sigurnost plaće 10. u mjesecu”, ali za razliku od rada u profitnim medijima ima potpunu slobodu posvetiti se temama koje je zanimaju i raditi pravi novinarski posao koji nije uvjetovan zahtjevima kapitalizma koji vladaju mainstream medijima. Kao književnica, bavi se onim „rubnim“ temama, predstavljajući „likice“ koje žive izvan heteropatrijarhalne matrice: lezbijke, prekarne radnice koje odskaču od tipičnih ženskih likova ostatka suvremene hrvatske književnosti.
Kako bi bolje oslikala svoje protagonistice pročitala je publici ulomak iz jedne od priča iz zbirke „ O ljubavi, batinama i revoluciji“.
U razgovoru sa Željkom, Nora se dotaknula i položaja književnica na sceni te je konstatirala kako se žene uglavnom više nalaze u kratkoj priči i poeziji jer im to njihova egzistencija više dozvoljava, dok je roman još uvijek više „muška forma“, što i ne čudi jer pisanje romana zahtijeva više vremena koje žene nemaju zbog opterećenosti „besplatnim kućanskim poslovima“.
Muškarci više zarađuju, dobivaju više nagrada, a to pokazuju i istraživanja. Na takozvano žensko pismo još se uvijek gleda kao na hobi, poput oslikavanja svile, i na taj način spisateljice nikako ne mogu dosegnuti ravnopravni položaj s muškarcima. Kako kaže Nora: „Trebaju nam stoljeća ravnopravnosti da nadoknadimo ovaj zaostatak“.
U Bakru trenutno radi na priči o kojoj nije htjela mnogo otkrivati, ali priznala je da je jedna od tema koksara, gotovo neizbježan bakarski motiv o kojem će sudeći prema reakcijama publike Bakrani rado čitati.
Lungomare književna turneja sese nastavlja. Do iduće luke.
