Ništa nas ne priječi – maštajmo o savršenim parkovima koje želimo vidjeti u našem gradu! To su prvi koraci do ostvarenja…
Ako slučajno niste primijetili u posljednje je vrijeme aktualna riječka titula Europske prijestolnice kulture (i neka je), ali prisjetimo se još jedne titule našega grada – “grada prijatelja djece”. Ima puno razloga zašto je i Rijeci dodijeljen taj epitet, npr. brine o zdravlju i odgoju svojih najmlađih stanovnika, provodi projekte u poljima kulture, obrazovanja, sporta i rekreacije…
Pa baš nas ovaj zadnji dio zanima i to na onoj temeljnoj, svakodnevnoj razini – kakvi su nam riječki dječji parkići?
Jedno je sigurno, parkova – baš kao i parkirališta za automobile – uvijek nedostaje (valjda ima nešto pehovski u tom korijenu riječi “park”). Najveći je nedostatak u strogom centru grada, ali i u većini kvartova. I da, naravno, bitna je kvantiteta, ali bome ni kvaliteta nije na odmet. Što to znači? Zamislite da sprave u dječjem parkiću nisu iz kataloga nego osmišljene baš za taj parkić! (Ako ne možete zamisliti, posjetite primjerice Luksemburg, ali vjerujemo da ima i bližih primjera.)
Tematski osmišljeni parkići, svaki drugačiji, zabavni, fora… Ništa skupo i fensi. Samo snažna želja, blistava ideja, otvoren um i našiljene bojice.
Pogledaj galeriju: luksemburški parkić na temu aerodroma
Zamišljajmo dalje… Zamislite kakve bismo sve parkiće mogli imati! Kod Astronomskog centra bi mogao biti svemirski parkić s raketama, planetima, satelitima i astronautima. Dok se vrtiš na Jupiteru usput učiš o rotaciji. Na Trsatu bismo mogli imati parkić sa zmajevima, kulama, tornjevima i topovima.
Možda bi pokraj Građevinske škole baš mogao biti parkić s bagerima, kuglom za rušenje i velikim kockama za gradnju.
Negdje bi mogao biti znanstveni parkić, gdje djeca na zanimljiv način uče o nekim osnovnim zakonima fizike. Kad već uče o gravitaciji na teži način, neka nauče zašto padaju i o čemu to ovisi. (I tko će pasti brže i jače!) Izvor ideja za tematske parkiće je nepresušan: džungle, tvornice, luke, svemirski brodovi, vatrogasne postaje, knjižnice… Shvatili ste. Za svaki bi se parkić lako našla drugačija tema, pa bi bilo više razloga za dječje migracije i istraživanje drugih kvartova.
Pogledaj galeriju: Veli Jože i ekipa
Dječji parkići bi mogli biti zanimljivi i stanovnicima drugih gradova i država – i roditeljima i djeci. Dio turističke ponude, zašto ne? Turisti često putuju s djecom, a sva djeca svijeta vole parkiće. Što različitiji od onih koje imaju doma, to bolje! Bilo bi baš fora da kroz turneju po parkićima, gosti našeg grada – i veliki i mali – upoznaju Rijeku. Zabava na prvom mjestu, ali uz zdravu dozu edukacije (ipak nosimo titulu i “Rijeka zdravi grad”).
Hajmo zamisliti sprave za autentičan riječki parkić. Možda bi u njemu mogao biti šareni pojednostavljen model motora po uzoru na one iz Rikarda Benčića – nešto kao profesor Baltazarov stroj. Možda bi se vrtnjom nekakvih pedala čak i struja stvarala i palilo svjetlo! Vukao bi se riječki konop iz stare Riječke tvornice konopa. Jahao bi se Elephant – maskota stare riječke tvornice čokolade ili bi se spuštalo po njegovoj surli. A što bi se sve dalo smjestiti u Radoičićev brod… – možda čak i torpedo!
Na slici: Elefant u punom pogonu
Zamišljajmo još malo, dobro nam ide. Zašto ne bismo mogli u parkiće i po riječkoj kiši!? Jedna nadstrešnica ili krović ne bi nikome smetao. Ili samo gigantski kišobran. A malo zemlje s redovitim radionicama o sadnji povrća? A jedna zidna slikovnica? A mini pozornica za povremene nastupe pantomimičara, klauna ili lutkarske predstave? Ili samo za dječje improvizacije i razbijanje straha od pozornice.
OK, sad vam se već dimi iz ušiju od silnog zamišljanja, ali zamislite još samo kako bi mame, tate, none i čuvalice bili sretni da uz parkić postoji WC. Ili stalak s papirnatim i vlažnim maramicama (nije toliko nemoguće, dosta skijališta ima “sniffle stations”, a roditelji će ionako radije koristiti svoje maramice ako ih imaju). Možda jedna sprava iz parkića može po potrebi postati stol za previjanje i nakon sanirane guze ponovno preuzeti ulogu tobogana/penjalice…
A jedan ormarić sa slikovnicama za čitalački klub u parkiću koje nakon čitanja pospremite natrag na mjesto, što kažete? Naravno, uz slikovnice tu bi bila i tiskana izdanja Brickzinea, za roditelje i djecu.
Na slici: Parkić pod punom spremom
Pssst, a priznajte, što biste dali za plažu-parkić? Javni, besplatni, zabavni sadržaj u plićaku. Zašto bi vrtuljci i tobogani bili rezervirani za toplice i bazene, kad bi razveselili toliko djece na riječkim plažama?! Sve bi prskalo od smijeha.
(Ako imate još kakvih ideja ili još bolje, crteža za riječke parkiće, pošaljite nam na mail brickzine@rijeka2020.eu !)
Izmaštale: Martina Čip Škulić i Nina Raimann