Teme arhiviranja, pamćenja i sjećanja su važne, a u Hrvatskoj je pravi trenutak za to. S jedne strane događa nam se zaborav i amnezija na svima razinama a s druge sustavna marginalizacija drugih i drugačijih, automatski slabijih, kazala je književna komparatistica Marija Ott Franolić na početku razgovora ”Izgubljeno nasljeđe? Iskustvo (s) margine” koji se održao u sklopu Festivala europske kratke priče, 30. i 31. svibnja u Rijeci i u sklopu programskog pravca Kuhinja Rijeke 2020.
Razgovor u kojem su sudjelovali povjesničar Franko Dota i spisateljica Antonela Marušić otvorio je nedovoljno istraženu i neispričanu temu iskustva arhiviranja manjinskih sjećanja.
Povjesničar Franko Dota, koji je doktorirao je na temi ”Javna i politička povijest muške homoseksualnosti u socijalističkoj Hrvatskoj”, primjetio je da je u Europi etničko manjinsko pitanje stalno aktualno, gotovo užareno, pa samim tim postoji veći interes države i drugih aktera u društvu da se takva sjećanja institucionaliziraju i arhiviraju. Kao primjere naveo je Arhiv Srba u Zagrebu i talijanski arhiv u Rovinju.
S druge strane, Hrvatska se ne može pohvaliti s prikupljanjem arhivske građe koja se tiče LGBT zajednica. Primjeri dobre prakse nalaze se u Amsterdamu u IHLIA LGBT Heritage i nama najbliže u Ljubljani, kod pokreta Magnus koji djeluje od 1984. kao autonomna LGBT organizacija.
Spisateljica Antonela Marušić, koja je uz to novinarka i urednica, nadovezala se komentarom da same feminističke i queer organizacije iz 80-ih i 90-ih u Hrvatskoj nisu marile za svoj arhiv i za čuvanje važnih dokumenata.
Osnivačice organizacija nisu prepoznale važnost očuvanja arhivske građe, letaka, fotografija, plakata i ostalog. Istina je da su brojne arhive završile na smetlištu, kazala je Marušić koja je problematizirala tu vrstu neosvještenosti kroz temat iz dva dijela posvećen očuvanju knjižnica i arhivske građe hrvatskih feminističkih organizacija na portalu Voxfeminae.
Moderatorica je prokomentirala hermetičnost i nepristupačnost državnih arhiva te postavila pitanje o tome kako znanstvenici, aktivisti i novinari mogu iskustva drugih ponuditi na van, kako ih uvesti u škole i fakultete. Prisutni su se složili da je potrebno raditi na popularizaciji teme marginaliziranih, pomagati mladim istraživačima i istraživačicama, a može pomoći i, na primjer, davanje intervjua u mainstream medijskom prostoru, što rado čini spisateljica Marušić.
Problem arhiviranja možda leži u tome što to nije uzbudljiv posao, kao što je uzbudljivo sve drugo u aktivističkim organizacijama, poantirala je jednosati razgovor Antonela Marušić.
Festival europske kratke priče u ovogodišnjem izdanju okrenuo se temi nasljeđa u najširem smislu riječi te se pridružio programskom pravcu Kuhinja Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture koji se bavi marginaliziranima, manjinama i Drugima.
