27 susjedstava – to je 27 galaksija, često zna reći naša voditeljica Branka Cvjetičanin, a možete zamisliti kako tek izgledaju „Bolje vas našli“ druženja koje nam te galaksije predstavljaju. Dosad smo vidjeli doista svašta: jednom smo tražili izgubljeno blago, drugi put smo saznali sve o medu i propolisu, nedavno smo prisustvovali glazbenom spoju jazza i dondolaša, upoznali smo meteoentuzijaste, gledali smo kako se stavlja rubac na glavu, kako se prave čarape… U petak 28. rujna posjetili smo još jednu galaksiju – susjedstvo Delnice koje nam se otvorilo i doslovno ispričalo u obliku najljepše priče.
Dobro znamo da čitanje i slušanje priča nije isto. Ima nešto primamljivo u tome kada netko za nas pripovijeda staru priču, podsjeća nas na djetinjstvo, a još ako postoji određena dramaturgija i moment iznenađenja, tad je ugođaj potpun. Sve što smo toga dana znali jest da ćemo u Delnicama slušati priče. Ispred Lovačkog doma poslušali smo priču gradonačelnika Ivice Kneževića, koji je i sam pisac, a njegov književni opus posvećen je naravno – Delnicama. Odveo nas je gradonačelnik čak 5 stoljeća unatrag, na početak, jer, kako kaže, bez znanja o prošlosti nema pravog razumijevanja sadašnjeg trenutka.
– Da bismo mogli govoriti o sebi moramo prvo progovoriti o našim precima, roditeljima, djedovima i bakama. Ja ću vas vratiti u povijest iako ona zna biti zamorna, jer je činjenična i prepuna godina, ali vrijedno je da se prisjetimo povijesnih trenutaka koji su izvorište. Ovaj prostor se prvi put spominje 1482. u sudskoj ispravi Hrvatskog sabora. Ovo je bio prostor koji je bio vezan sa zapadnim dijelom Europe gdje su bili česti turski upad pa je to bio glavni razlog zašto je u 15. stoljeću došlo do velikog iseljavanja Gorana i Delničana. Prvo naselje bilježi svoje povijesne temelje u južnijem naselju Lučice: to je začetak naših Delnica – ispričao je gradonačelnik.
S predznanjem koje nam je prenio gradonačelnik uputili smo se u Park šumu Japlenški vrh. Tamo nas je čekala nepomična maskota koja se, uskoro ćemo saznati, nalazi na listi nematerijalnih kulturnih dobara Hrvatske i zove se crnoluški pesnjik (pesnik). Porijeklo ove maske je u obližnjem selu Crni Lug i postoji dugih 250 godina. Crnoluški pesniki na Pepelnicu bi selo štitili od zla i čistili od zime i uroka proizvodeći veliku buku, nakon čega bi ih domaćini nagradili šunkom, špekom, jajima… Danas se ta tradicija čuva, a maske se stavljaju u vrijeme karnevalskog razdoblja.
S te rute skrećemo na šumski put i saznajemo da se nalazimo na Ljubavnoj stazi. Legenda kaže da ćemo se zaljubiti u prvu osobu suprotnog spola koju vidimo na kraju staze. Sasvim prikladno, ovdje smo poslušali priču o jednoj nesretnoj ljubavi. U 17. stoljeću živjela je jedna Jagoda koja se zbog neuzvraćene ljubavi ubila skočivši sa stijene u izvor rijeke Jezerke. Istina je da je baš negdje u to vrijeme Jezerka postala ponornica, a Delničani su uvjereni da to ima veze s nesretnom Jagodom. Kada se gradila cesta Luizijana izgrađen je i jedan most koji je prelazio preko suhog korita Jezerke. Delničani su bili praznovjerni te su tražili da se napravi rupa u mostu kako bi Jagodin duh ponovo jednom pokrenuo rijeku.
Grupa šetača od priče do priče skrivala je među sobom i one koji su bili zaduženi za sljedeće pripovijedanje. Darko Štimac ispričao nam je zašto je sport važan Delničanima, a Nadija Popović podijelila je s nama svoju obiteljsku priču – sretnu ljubavnu priču u kojoj se protagonosti nakon napuštanja Delnica, u svoj rodni kraj ipak vraćaju i prave mlin, danas poznati Popovićev mlin.
Matija Kezele otkrio nam je da u Delnicama postoje tuneli čiji otvori i danas postoje, ali nisu pristupačni. Mnogi mladi Delničani izgubili su živote istražujući tunele koji se nalaze na mjestu nekadašnjeg starog kina. U Park šumi Japlenški vrh nalazi se, vjerovali ili ne, spomenik atentatoru, koji je 1921. baš na tom mjestu usmrtio ministra unutarnjih poslova Kraljevine SHS.
A kakvo bi to pričanje priča bilo kada u nekom trenutku ne bismo barem zavirili u knjižnicu. Narodna knjižnica u Delnicama prepuna je knjiga od vrha do dna; osim što posjeduju bogatu zavičajnu zbirku, ova gusto naseljena knjižnica broji i do 40 tisuća knjiga u svom fondu.
Pričanje priča priveli smo kraju uz razmišljanje što tranzicija znači za Delnice, što je značila u prošlosti, a što danas kada postoji autocestu. Rečeno je da su izgradnjom autoceste Delnice izgubile mnogo posjetitelja koji se u gradu ne zadržavaju. Miran Androić govorio je o cesti Luizijani bez koje bi naseljavanje Gorskog Kotara bilo drukčije i teže. Ova najmodernija planinska cesta iz 19. stoljeća prepuna je zanimljivih činjenica koje se mogu pretočiti u pitku turističku priču. Njome je, između ostalog, jednom pješačila i jedna žirafa.
Naše druženje nakon dva sata pješačenja završava se tamo gdje je i počelo – u Lovačkom domu gdje su nas čekale delicije, bogata gastronomska ponuda kao autentičan doživljaj Delnica.
Do sljedećeg susreta!
Foto: TZ Delnice
