Povijest riječkog dvoglavog orla počinje u 17. stoljeću kada na zahtjev Riječana car Leopold I. izdaje povelju 6. lipnja 1659. kojom gradu Rijeci odobrava grb. Prema toj povelji grb je opisan na sljedeći način: iznad damask-plava podloga obrubljena zlatnom bojom, štit s karmin-crvenom podlogom u sredini kojeg se nalazi dvoglavi orao koji desnom kandžom stoji na stijeni, a lijevom drži vrč iz kojeg teče voda. Iznad orla nalazi se kruna, a ispod njega natpis Indeficienter.
Prva skulptura orla na vrhu Gradskog tornja postavljena je vjerojatno 1754. godine, a njen autor bio je riječki kotlar Lodovico Ruppani. Taj limeni, jednoglavi orao skinut je 1890. godine odlukom Gradskog vijeća te predan kao uspomena u gradski muzej (njegova daljnja sudbina je nepoznata, međutim vjerojatno je pretaljen za ratne potrebe što je bio čest slučaj s mnogim metalnim predmetima).
Koliko su Riječani voljeli svoj grb dokazuju i mnogi prosvjedi nakon 1890. godine kada je dvoglavi orao zbog rekonstrukcije maknut s vrha Gradskog tornja o čemu svjedoče čak i riječke narodne pjesme kao npr. popularna “Indeficienter”.
U isto vrijeme pojavio se i politički spor između ugarskih i gradskih vlasti o tome čija bi se zastava trebala vijoriti na gradskoj uri, mađarska ili riječka.
Druga skulptura postavljena je 01. srpnja 1906. godine uz veliku gradsku proslavu. Incijativu za povratak gradskog orla na kupolu sata dao je Odbor riječkih žena koji je i skupio novac za pothvat. Drveni model izradio je kipar Vittorio De Marco o kojem se zna vrlo malo, a lijevan je u leguri metala od aluminija i cinka u Ljevaonici Mattea Skulla. Skulptura je bila visoka 220cm s rasponom krila od 300cm te je s postoljem težila 2000kg. Svečanost inauguracije novog dvoglavog orla na Gradskom tornju održana je na dan Sv. Vida 15. lipnja 1906. godine. Priča se da je gotovo cijeli grad prisustvovao tom činu, a slavlje i pjesma čula se do duboko u noć.
Orao je u prvotnom obliku preživio sve do 1919. godine i dolaska D’Anunzia u grad. Naime, tada mu je jedan D’Anunzijev ardit odrubio jednu glavu budući su talijanski fašisti tumačili kako je dvoglavi orao austrijski, a jednoglavi rimski te je skulptura ostala na vrhu gradske kupole u tom obliku sve do 1949. godine.
Ipak, orao je i u takvom krnjem obliku preživio sve do 1949. godine kada su ga tadašnje komunističke vlasti označile kao buržoaski i nenarodni simbol te ga dale skinuti i razbiti na komade, 20. siječnja 1949. godine. U tome nisu u potpunosti uspjeli, budući da su Riječani koji su tada bili među radnicima brodogradilišta ‘3. Maj’ kojima je naređeno skidanje orla, uspjeli sakriti nekoliko komada brončane statue te ga do danas sačuvati u gradu na nekoliko lokacija.
Na inicijativu udruge Slobodna Država Rijeka skulptura dvoglavog orla trebala bi uskoro biti vraćena na gradsku uru, dok je i sam gradski toranj obnovljen s namjerom da se na njemu ponovno postavi spomenik.
Mnogi smatraju da će taj čin doprinijeti jačanju identiteta Riječana, iako se postavlja pitanje u kojoj mjeri, budući da se taj identitet stalno mijenja.
U cilju povratka povijesne skulpture Riječkog dvoglavog orla na vrh kupole Gradskog tornja, u 2016. godini planira se započeti program koji uključuje oblikovanje skulpture u punoj veličini (na temelju već izrađenog umanjenog modela) te njeno lijevanje, a također i pripremni radovi za njen postav in situ.
Odjel za kulturu Grada Rijeke započeo je s projektom krajem 2009. godine kada je zatraženo prvo mišljenje nadležnog konzervatorskog odjela o programu te se nadalje projekt odvijao po njihovom nahođenju. 2010. godine izrađeno je mišljenje o stabilnosti konstrukcije kupole koje je potvrdilo kako je moguće ponovo postaviti skulpturu na njen vrh. 2011. godine nastavilo se izradom povijesno-umjetničkog elaborata o samoj skulpturi te postojećoj arhivskoj dokumentaciji. To je bilo potrebno pošto je konkretno znanje o ovoj skulpturi bilo vrlo siromašno te je sam elaborat pokazao kako ostataka skulpture (niti prve iz 18.st., niti druge s početka 20.st.) nema, a isto tako niti njihovih modela, međutim postoje arhivski izvori i fotografije.
Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci (doc. Hrvoje Urumović) je prema njima 2013. godine izradila umanjeni model skulpture iz 1906. godine koji će poslužiti za izradu skulpture u pravoj veličini. Model je oblikovan prema smjernicama Konzervatorskog odjela u Rijeci prema kojima konačna skulptura treba biti faksimil u najvećoj mogućoj mjeri.
Izvori: Cronologia - Istriana - dal 1941 al 1999; Wikipedia, rijeka.hr
