Gradsko kazalište lutaka najbolji je primjer da se u malo kvadrata može napraviti puno toga. Mali uredi, mala radiona, mala scena i puno velikih ljudi s puno radosti igre, mašte i entuzijazma. Ok, nema ih baš toliko puno, ali svakako su najveselija gradska institucija (uz dječji odjel Gradske knjižnice) koja nema problema s publikom iako je smještena u neprimjetnoj ulici i nema „haenkaovsko“ blještavilo kazališta.
Osim predstava koje redovito dobivaju nagrade na svim nacionalnim i internacionalnim festivalima, Gradsko kazalište lutaka Rijeka intenzivno radi s djecom kroz likovne i dramske radionice tijekom kojih se djeca upoznaju i sprijateljuju s kazalištem.
Uskoro kreće zimska radionica „Božićna kuharica“ koju će voditi glumci kazališta. Iako su otvoreni i za odrasle, njihova najprirodnija publika su djeca, a i nemaju dovoljno mjesta da bi smjestili velike. Kako nam je rekla Vedrana Balen Spinčić: „To su mali stolovi i stolice kao za 7 patuljaka“. Upravo iz tog razloga još uvijek nisu uspjeli organizirati radionicu izrade lutaka, ali se nadaju da će upravo EPK biti pokretač da se nađe više prostora u kojem će moći provoditi sve popratne programe kojima se bave, a ima ih preko nekoliko.
Ideja je zaista puno: rad s djecom s teškoćama u razvoj, rad s odraslima, rad s edukatorima (odgojiteljima, učiteljima, rehabilitatorima), dramska terapija… Kroz već uhodani program rada s učiteljima razredne nastave, pokrili su mnoge teme u kojima lutke mogu reći više no što to mogu dijete ili odrasla osoba. Primjerice, bavili su se problemima nasilja koje su rješavali pomoću lutaka. Uz sve festivalske nagrade, njihovo uspješno djelovanje u posljednjih dvadeset godina osjeti se i na Lidranu, jer učiteljice s njihovih stručnih radionica prenose znanje o lutkama na djecu kroz praktičan rad u sklopu nastave i izvannastavnih aktivnosti.
Osim programa koje održavaju u svojim prostorima, sa svojim predstavama putuju i po školama i vrtićima, a provode i program „Lutkofor“ koji je namijenjen djeci nižih razreda osnovne škole kako bi u svojim školama, uz pomoć glumaca GKL-a, osmislila i napravila predstavu od teksta do izvedbe.
Naši lutkari okušali su se i u lutkarskim predstavama za odrasle s kojima su bili jednako uspješni na festivalima kao i s dječjim predstavama, no više ih ne rade jer ih publika percipira prvenstveno kao mjesto za djecu, a i gledalište nije zamišljeno za publiku koja je viša od metar i pol.
Za intenzivniji rad s odraslom publikom, bila bi im potrebna nova scena, nešto poput off scene (koju ima HNK) na kojoj bi se mogli baviti i „škakljivijim“ temama poput nasilja nad ženama, homoseksualnosti, nacionalnim manjinama, iako se do sada nisu libili o svemu tome progovoriti ni u svom redovnom programu. Kako nam je Serđo Dlačić rekao, svaka predstava ima više slojeva, tako da svaki uzrast može naći svoju poruku u njoj.
Osim ureda, posjetili smo i radionu koja je srce kazališta i vidjeli smo gdje nastaje lutkarska magija. Luči Vidanović ekskluzivno nam je pokazala skice lutaka za novu predstavu „Snjeguljica d.d.“ koja će premijerno biti izvedena u veljači, a upoznali smo se i s drugim lutkama koje se tamo nalaze.
Guma, spužva, stiropor i drvo su materijali od kojih se izrađuju lutke, a nakon što se naprave skice, za izradu jedne lutke potrebno je od tri do pet dana. Marionete su nešto zahtjevnije te za njih treba i po desetak dana rada. Svaka vrsta lutke ima svoj mehanizam za animaciju, a o vrsti animacije odlučuje redatelj. Ponekad i do tri glumca animiraju jednu lutku kako bi se postigao što bolji i uvjerljiviji efekt. Lutkarske predstave u prosjeku traju 35 do 45 minuta, a za pripremu predstave je potrebno je dva mjeseca.
Naporan rad mnogo ljudi stoji iza jedne lutkarske predstave, a velika su očekivanja publike. Kako nam je Serđo rekao: „Kada je Disney napravio sve bajke teško je ispričati priču ponovo“. Gledatelji već dolaze s predodžbom svakog lika iz bajke, a na autorskom timu je da napravi originalniju verziju koja će obuzeti gledatelje. Tako je Vedrana u svoj tekst za Snjeguljicu ubacila poruke našeg vremena iako je originalan tekst star skoro 200 godina.
[foogallery id=”3112″]
