Okrugli stol bavi se promišljanjem o konkretnim umjetničkim intervencijama projekta 3. smjena i odnosom pojmova tijelo, rad, ljepota i žena.

Tradicionalne dvije smjene ženskoga rada, plaćena i neplaćena, i dalje su u velikoj mjeri prisutne kao prepoznatljivi modeli funkcioniranja žena u kontekstu fenomena rada. U projektu se sintagma „treća smjena“ upotrebljava kao naziv za popravljanje ženskog tijela radom na sebi, kako bi se žena približila idealno lijepom prema društveno nametnutoj predodžbi o ženskoj ljepoti. 3. smjena odnosi se na dva segmenta ženskoga rada i povezuje ideju rada i onu slobodnoga vremena, a, što je važnije, u svojoj naoko frivolnoj ulozi na specifične načine utječe na radni aspekt ženskih života.

Kao popratni dio izložbe, u petak 27. ožujka s početkom u 18 sati, u Galeriji Kortil održat će se istoimeni okrugli stol, na kojem će se promišljati o konkretnim umjetničkim intervencijama projekta 3. smjena (prikupljanje umjetničkog materijala, koncipiranje odnosa znanstvene i umjetničke metodologije, recepcija umjetničkog djela, itd.) i odnosom pojmova tijelo, rad, ljepota i žena.

Gošće okruglog stola su Mirjana Adamović (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu), Marija Geiger Zeman (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb) i Leonida Kovač (Sveučilište u Zagrebu, Akademija likovnih umjetnosti), a moderatorica je Brigita Miloš (Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci).

“Fokus bi projekta 3. smjena bio upravo na traženju odgovora na pitanje jesu li žensko vrijeme, energija, resursi, rizici, promišljanja i strategije uložene u suvremene prakse rada na uljepšavanju – uopće shvatljivi kao rad. Te ako jesu, kako i zašto to jesu, a ako nisu, kako i zašto to nisu«, pojasnio je autorski tim. »Osim toga, zanima nas i koliko te na kakav način spomenute prakse utječu na već donekle pripitomljenu ideju o (barem) dvije ženske radne smjene.”, Hana Sirovica, Ljepota “na neodređeno”, Kulturpunkt.hr