Zamišljena karavana „Bolje vas našli“ krstari Primorsko-goranskom županijom. Naša posljednja stanica bilo je Martinovo selo u općini Jelenje, najveće je i najznačajnije vodozaštitno područje Primorsko-goranske županije, udaljenosti svega petnaest kilometara od Rijeke.
Nismo se, od cijelog susjedstva, u Martinovom selu zatekli slučajno. Ovo selo broji 117 stanovnika i dragocjeno je iz više razloga. U maniru zastarjele novinske rubrike „jeste li znali“ u sljedećih nekoliko redaka otkrit ćemo vam posebnosti ovog kraja koje smo u našoj posjeti 20. rujna naučili ili se podsjetili, kako tko.
Jeste li znali da u Martinovom selu i dalje egzistira, radi i aktivno proizvodi jedan od 27 posljednjih mlinova na Rječini? Ova dugovječna vodenica zove se Gašparov mlin, a njegova povijest seže nekoliko stoljeća unatrag. Priča ide ovako: Martinovo selo dobilo ime po Martinu Juretiću. On je došavši iz Dalmacije najprije za kruh zarađivao radeći u pilani u Lukežima, da bi vrlo brzo, točnije 1650. godine podigao svoj vlastiti mlin i s devet sinova izgradio naselje koje se od nastanka pa do danas zove isto. Gašparov mlin jedini je mlin sagrađen od drva i jedini kojeg još uvijek pokreće voda Rječine. Današnji izgled dobio je 1929., a nakon rekonstrukcije ponovno je pokrenut 1992.godine.
Kako to obična biva sa starinama, i ovo je zdanje intrigantno djeci svih uzrasta, a pogotovo turistima. Gašparov mlin zaštićeni je spomenik kulture u kojem je još uvijek moguće kupiti mljeveno kukuruzno ili pšenično brašno, a o njemu se dugi niz godina brine Bruno Kukuljan.
Nadomak starog mlina, na prizemlju niskokatnice, nalazi se Zavičajni muzej, jedini u općini Jelenje. Ovaj muzej broji više od 500 izložaka čiji broj iz godine u godinu raste. Bogata grobnička povijest sačinjena je od starih uporabnih predmeta, alata, narodne nošnje, a u muzeju je posebno uređena starinska soba i kuhinja koja vjerno prikazuje unutrašnjost kuće na Grobinšćini u 19. stoljeću.
Kako bi dojam prošlih stoljeća bio potpun, malo dvorište bilo je ispunjeno ženama i djecom obučenim u stare narodne nošnje, a za ovu su prigodu okupljenim gostima i nešto „zakantali“. Zbor vođen Davorom Juretićem ispjevao je staru pjesmu s Grobinšćine koju, kako kažu članice zbora, danas pjevaju malo drukčije nego što su pjevali njihovi preci, ali s ciljem čuvanja tradicije koja je mještanima susjedstva Jelenje iznimno važna.
Zna se što slijedi poslije pjesme u Jelenju – palenta kompirica. Starinsko jelo od palente i krumpira danas je autentični proizvod s Grobnika, a najbolje se slaže uz grobnički sir. Znalci kažu, može i panceta, a nije loše ni imati nešto „zeleno“ uz to.
Bolje vas našli u susjedstvu Jelenje podržali su, suorganizirali i u njemu sudjelovali: Turistička zajednica Jelenje, Općina Jelenje, Aktiv Mladih ogranka Matice Hrvatske u Jelenju, KUD „Zvir“ Jelenje.
