Enver Krivac jedan je od najplodnijih riječkih autora. Svestranog umjetničkog izraza, poznat po pripovijedanju svojih priča, muziciranju, ali i crtanju, Krivčeva djela izmamljuju osmijeh na lice, i ne samo to.
Njegov novi strip pod nazivom ‘Let iznad orlovskog gnijezda’ nastao je u suradnji s Rijeka 2020, a povodom postavljanja skulpture dvoglavog orla na Gradski toranj, koji se poslije 70 godina ponovo spustio među Riječane.
Osmišljen tako da komunicira sa svima, prepun naše svakodnevnice, one riječke i hrvatske, strip Envera Krivca ima velike šanse da postane omiljen u narodu, a da politička težina dvoglavog orla, ako je još uvijek ima, ostane u sjeni dobrog humora. O crtkanju, orlovima, tromosti mišića i ostalim zgodama govorili smo s autorom osobno.
Kako je sve počelo
Priča o suradnji s idealistima ovog projekta nije, kako kaže, naročito uzbudljiva, jednostavno se dogodio poziv i dogovor. Međutim, prvo uzbuđenje je uslijedilo kada je Krivac shvatio da će to zaista biti njegova zasebna knjiga.
„Ja sam u početku mislio da je to jedna knjiga u kojoj svatko ima od svega po malo. Eto, prije neki dan sam skužio da to nije tako: imat ću svoju knjigu, a da to nisam ni planirao. Super je bilo surađivati s Vukom Ćosićem i s cijelom ekipom, pogotovo kad nam daju skoro potpunu slobodu. To je nama autorima genijalno, prijatelji ste nam vi koji nam dajte slobodu.“
Strip koji se svima svidio izgleda tradicionalno
Oblik stripa nacrtan u pasicama gdje se jedan geg obrađuje u tri sličice, ispostavio se kao odličan za ono što je Krivac naumio. ‘Let iznad orlovskog gnijezda’ broji 47 pasica ili tabli unutar kojih dvije glave razgovaraju, prepiru se, nadmudruju i fejsbuče.
„Za same likove je to dobro, kada imate jedan štos, ispalite ga i odmah možete na drugi. To priču čini dinamičnijom i zanimljivijom, dok je u nekoj dužoj formi sam scenario drugačiji i građenje punchlinea je drugačije. Kad imate malo prostora onda morate razmišljati da nemate svo vrijeme ovog svijeta, a to samu spiku izoštri i riješi vas svih viškova koji bi inače bili tu.“
Dvije glave jedan um
Kada je riječ o karakterima glava, moguće je prevariti se pa pogrešno uočiti jedan obrazac ponašanja tipičan za lijevog orla i drugi obrazac tipičan za desnog. Iako je i sam autor imao sličnu zamisao, spontano je odustao od takvog kreiranja likova.
„Što se tiče likova bilo je zamišljeno da bude jedan ovakav jedan onakav, da imaju specifične distinktivne karakterizacije, ali to se pomiješalo. Mislim da je to još i bolje za njih, to smanjuje neku predvidljivost i dosadu. Ako ste, recimo, od ovog desnog navikli uvijek na isto, onda već znate što možete očekivati , a ako se to između njih mijenja postaje zaimljivije.“
Rijeka kao sjajno mjesto za ptice
U jednom razgovoru jedna glava se pita zašto su došli u grad u kojem stalno pada kiša i nema kruzera. Druga glava na to onda navodi, kao odgovor, da Rijeka ima brod Galeb, a da Sveučilište za maskotu ima sovu, pa onda na kraju pobjedonosno konstatira da je ovaj grad sjajno mjesto za ptice.
„Moj prva reakcija na orla bila je zašto mi to uopće imamo, kakve veze ovo podneblje ima s orlom. Nisam bio upoznat sa simbolom koliko sad jesam. Ne znam koja je stvar s tim pticama u Rijeci. Možda je to sve skupa slučajno, živimo tu gdje jesmo. Ptice su dosta zanimljive za crtanje, inače volim crtkati razne ptičice u raznim kontekstima. Likovi su i sami potražili koje su životinje po drugim grbovima, a posebno su bili zanimljivi oni s pticama.“
Prvi strip od 2007.
Na pitanje o tome kako usklađuje dnevne obaveze s onim što ga veseli, kaže da je trenutno sam svoj gazda, a to daje više prostora za kreativne preokupacije.
„Nisam ništa dugo profesionalno radio, kada je o stripu riječ. Zadnja knjiga stripova izašla je 2007., od onda nisam ništa konzistentno radio, pa mi je bilo vrlo intrigantno što se mogu vratiti tome. Čak sam prve dvije ili tri table zgužvao i bacio, kao šta ti je čovječe, pa ti to više ne znaš raditi!, i onda naravno da se to vrati, da se probude oni stari mišići.“
A i sami junaci stripa su to primjetili.
„Kada glave skuže da su drugačije nacrtane to je malo lame, ali morao sam si nekako pomoći. Počeo sam ih raditi pa sam skužio da ni meni nisu lijepi, i onda je krenulo drugi, treći dan dok se nisam uigrao. A kako je ipak bilo malo vremena rekao sam si, hajde, neka ih, pustit ću tih prvih pet, šest crteža i s jeftinom postmodernističkom dosjetkom je to ostalo sve skupa unutra.“
Za kraj, pitali smo ga hoće li glave nastaviti pratiti i obrađivati aktuelne teme.
„Ja bih volio da se nastavi priča, sad više nije problem. Likovi su postavljeni i vrlo lako im se mogu vratiti natrag, dapače, ako me zovu bit će još orlova“ poručuje Enver Krivac.
